Sve što treba da znate o anksioznim poremećajima: Simptomi, vrste i kada je vrijeme za stručnu pomoć

17.10.2026. | 14:53 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Među brojnim iracionalnim strahovima koji se javljaju kod anksioznosti posebno mjesto zauzima strah od gubitka kontrole. Ovaj osjećaj može pratiti različite anksiozne poremećaje i uticati na svakodnevni život, odnose s drugim ljudima i obavljanje uobičajenih aktivnosti.

Strah od gubitka kontrole može se odnositi na ponašanje, tjelesne funkcije, misli ili emocije. Osoba može strahovati da će uraditi nešto što ne želi, izgubiti kontrolu nad svojim reakcijama ili se naći u situaciji iz koje neće moći lako da izađe.

Šta su anksiozni poremećaji i kako se ispoljavaju?

Glavna obilježja anksioznih poremećaja su strah i anksioznost. Iako su ova dva osjećanja povezana, među njima postoji razlika.

Strah se najčešće javlja kada procjenjujemo da nam prijeti neposredna opasnost, dok je anksioznost povezana sa iščekivanjem moguće opasnosti u budućnosti.

Strah je prirodna reakcija organizma na prijetnju. Međutim, problem može nastati kada se intenzivna reakcija straha javlja i u situacijama u kojima nema stvarne opasnosti ili kada je ona znatno manja nego što je osoba doživljava.

Takvi strahovi mogu biti dio različitih psihičkih poteškoća, uključujući anksiozne poremećaje.

Kada tijelo procijeni da je ugroženo, pokreću se reakcije koje ga pripremaju za odbranu. Disanje se ubrzava, srce počinje brže da kuca, a krvni pritisak može privremeno da poraste. Krv se usmjerava prema dijelovima tijela koji su važni za brzu reakciju.

Zbog tih promjena osoba može da problijedi, osjeti suvoću usta, počne da drhti ili se pojačano znoji. Iako ovi simptomi mogu biti neprijatni i zastrašujući, oni su dio tjelesne reakcije na stres.

Koje vrste anksioznih poremećaja postoje?

Anksioznost se može ispoljavati na različite načine, a među oblicima koji se najčešće navode su:

Panični poremećaj – obilježavaju ga ponavljani napadi intenzivnog straha, koji se često javljaju iznenada. Mogu biti praćeni ubrzanim radom srca, otežanim disanjem, vrtoglavicom i osjećajem da osoba gubi kontrolu. Nakon napada može se javiti i strah od njegovog ponavljanja.

Generalizovani anksiozni poremećaj – karakterišu ga dugotrajna i pretjerana zabrinutost zbog svakodnevnih situacija. Osoba često očekuje da će se dogoditi nešto loše i teško joj je da zaustavi niz zabrinjavajućih misli.

Agorafobija – podrazumijeva izražen strah od situacija u kojima osoba smatra da bi bijeg mogao biti težak ili da pomoć ne bi bila dostupna ako se pojave neprijatni simptomi. Zbog toga može izbjegavati određena mjesta ili situacije.

Socijalna anksioznost – podrazumijeva intenzivan strah od negativne procjene, osude ili poniženja pred drugim ljudima.

Specifične fobije – odnose se na izražen strah od određenih objekata ili situacija, poput visine, insekata, pasa, krvi, vožnje liftom ili putovanja avionom.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) – obilježavaju ga opsesije, odnosno nametljive i uznemirujuće misli, slike ili impulsi, kao i kompulzije, ponavljajuće radnje ili mentalni postupci kojima osoba pokušava da ublaži nelagodu.

Važno je napomenuti da se opsesivno-kompulzivni poremećaj danas dijagnostički svrstava odvojeno od anksioznih poremećaja, iako anksioznost često prati njegove simptome.

Strah od gubitka kontrole nad ponašanjem

Strah da bi osoba mogla izgubiti kontrolu nad svojim postupcima može se javiti kod različitih stanja, uključujući opsesivno-kompulzivni poremećaj i napade panike.

Kod OKP-a, na primjer, mogu se pojaviti nametljive misli agresivnog sadržaja, poput straha da bi osoba mogla povrijediti blisku osobu ili nekoga koga slučajno sretne. Takve misli mogu izazvati intenzivnu uznemirenost, posebno kada su u suprotnosti s vrijednostima i željama osobe.

Osoba se tada može neprestano preispitivati, analizirati svoje misli i tražiti potvrdu da neće postupiti u skladu s njima. Slične opsesije mogu se odnositi i na religijske ili seksualne teme, kao i na strah od povređivanja sebe.

Važno je razlikovati neželjenu, nametljivu misao od namjere da se nešto uradi. Sama pojava uznemirujuće misli ne znači da će osoba postupiti u skladu s njom.

Strah od gubitka kontrole može se javiti i tokom napada panike. Zbog iznenadnog i intenzivnog straha, praćenog snažnim tjelesnim simptomima, osoba može pomisliti da će izgubiti razum, vikati, ponašati se nepredvidivo ili se osramotiti pred drugima.

Takve misli dodatno pojačavaju strah, zbog čega se može stvoriti začarani krug u kojem zabrinutost zbog simptoma povećava njihovu intenzivnost.

Strah od gubitka kontrole nad tjelesnim funkcijama

Neki ljudi strahuju da neće moći da kontrolišu tjelesne funkcije u javnosti ili u situacijama iz kojih ne mogu lako da izađu.

To može uključivati strah od povraćanja, mokrenja ili drugih neprijatnih tjelesnih reakcija tokom vožnje autobusom, boravka u liftu, polaganja ispita ili posjete prijateljima.

Kada je strah veoma izražen, osoba može početi da izbjegava takve situacije. Iako izbjegavanje kratkoročno može donijeti olakšanje, dugoročno može dodatno učvrstiti strah i ograničiti svakodnevne aktivnosti.

Kod agorafobije se može javiti i strah od padanja ili nesvjestice na javnom mjestu. Osoba koja tokom napada panike osjeti vrtoglavicu ili nestabilnost može se plašiti da će se onesvijestiti, pasti i neće moći da dobije pomoć.

Strah od gubitka kontrole nad mislima

Strah od gubitka kontrole nad vlastitim mislima može se ispoljavati na različite načine. Osoba može vjerovati da neće moći da zaustavi neprijatne misli ili da će one na neki način preuzeti kontrolu nad njom.

Ponekad se takva zabrinutost povezuje sa strahom od gubitka razuma. Osoba može neprestano analizirati svoje misli i pokušavati da provjeri da li su normalne, što dodatno povećava uznemirenost.

Kod opsesivnih smetnji često se javlja potreba da se neželjene misli potisnu ili da se pronađe potpuna sigurnost da se nešto loše neće dogoditi. Međutim, stalno provjeravanje i analiziranje mogu održavati osjećaj straha.

Strah od gubitka kontrole nad emocijama

Strah od gubitka kontrole može se odnositi i na emocije, naročito kada su one veoma intenzivne.

Osoba može strahovati da će je preplaviti ljutnja, bijes ili tuga i da će zbog toga uraditi nešto nepromišljeno. Ponekad se javlja i zabrinutost da bi snažna emocionalna reakcija mogla značiti da gubi razum.

Takva zabrinutost može dovesti do izbjegavanja situacija koje izazivaju neprijatne emocije ili do stalnog nadgledanja vlastitih reakcija.

Ipak, snažne emocije same po sebi ne znače da će osoba izgubiti kontrolu nad ponašanjem. Važno je razumjeti šta ih pokreće i naučiti kako da se s njima nosimo na zdrav način.

Kada treba potražiti stručnu pomoć?

Ako strahovi postanu učestali, izazivaju veliku uznemirenost ili ometaju posao, školovanje, odnose i svakodnevne aktivnosti, preporučuje se razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje, prenosi Kurir.

Psiholog ili psihijatar može procijeniti simptome i predložiti odgovarajući pristup. U zavisnosti od tegoba, liječenje može uključivati psihoterapiju, lijekove ili kombinaciju različitih metoda.

Ne treba zanemariti ni nove ili izražene tjelesne simptome, poput bola u grudima, otežanog disanja ili nesvjestice, jer oni ne moraju biti posljedica anksioznosti i ponekad zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.

Prepoznavanje simptoma i pravovremeno traženje pomoći mogu biti važni koraci ka tome da strahovi manje utiču na svakodnevni život.