Četiri sata bez hrane prije sna: Kasna večera možda šteti vašem mozgu

29.07.2026. | 08:16 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Ograničavanje obroka i užina na devetosatni dnevni okvir, uz izbjegavanje hrane četiri sata prije spavanja, moglo bi pomoći u sprečavanju kognitivnog pada u starijoj dobi, tvrde naučnici.

Pilot-studija provedena među starijim ženama s prekomjernom tjelesnom težinom ili gojaznošću pokazala je znakove poboljšanja mentalnih vještina kod onih koje su jele unutar skraćenog vremenskog perioda, u poređenju s onima koje su obroke raspoređivale tokom dužeg dijela dana.

Nalazi su preliminarni s obzirom na mali broj učesnica u istraživanju. Međutim, ukoliko se potvrde u obimnijim studijama, rad ukazuje na to da bi ljudi mogli zaštititi svoje kognitivne sposobnosti jednostavnim pravilom: jesti unutar relativno uskog vremenskog okvira i izbjegavati hranu kasno u noć.

Dodatne koristi mimo samog mršavljenja

Profesorica Sue Shapses, naučnica u oblasti nutricionizma sa Univerziteta Rutgers u New Jerseyju (SAD), istakla je da sam gubitak težine može usporiti kognitivni pad u starijoj dobi. Ipak, dodaje da postoje dodatne koristi za ljude koji ne konzumiraju hranu van okvira od osam do devet sati te prestanu jesti četiri sata prije odlaska na spavanje.

U sklopu istraživanja, prof. Shapses je provela malo kliničko ispitivanje u kojem je 47 žena u dobi od 50 do 79 godina dobilo uputu da tokom šest mjeseci smanji dnevni unos hrane za 500 kalorija. Unutar te grupe, za 26 žena preporučeno je da sve obroke konzumiraju isključivo unutar devetosatnog prozora – najčešće između 10 i 18 sati – dok su ostale učesnice obroke raspoređivale tokom otprilike 12 sati.

Bolji rezultati na testovima pamćenja i planiranja

Na kraju ispitivanja, obje grupe ostvarile su sličan gubitak tjelesne težine – u prosjeku oko 7 kilograma. Međutim, kognitivni testovi otkrili su da su žene koje su hranu konzumirale u užem vremenskom okviru postigle znatno bolje rezultate na testovima prostornog planiranja i rješavanja problema.

Uočene su i naznake da su pravile manje grešaka na testovima memorije i učenja, iako su na pojedinim testovima brzine reakcije i obavljanja više zadataka istovremeno (multitasking) obje grupe imale jednake rezultate.

Profesorica Shapses opisala je ove efekte kao skromne, ali je naglasila kako oni sugerišu da vremenski ograničena ishrana može poboljšati sposobnost pamćenja informacija za svakodnevne zadatke te smanjiti greške povezane s pažnjom i rješavanjem problema. Detalji istraživanja predstavljeni su na naučnom skupu Nutrition 2026, godišnjem sastanku Američkog društva za ishranu u Marylandu.

Naučnici sada planiraju istražiti zašto je važno uzeti u obzir kada jedemo, a ne samo šta jedemo. Pretpostavlja se da bi koristi mogle biti rezultat složene međuigre cirkadijalnog ritma, metabolizma i upalnih procesa u organizmu.

Značaj noćnog posta

U mnogim zemljama uobičajeno je da se hrana konzumira tokom perioda od 14 sati, čime ostaje svega 10 sati noćnog posta bez hrane. Međutim, sve veći broj istraživanja ukazuje na jasne zdravstvene prednosti produženog noćnog suzdržavanja od hrane. Pregledna studija objavljena u januaru pokazala je da je završetak konzumacije hrane prije 19:00 sati povezan sa značajnim poboljšanjima u tjelesnoj težini, BMI-ju, obimu struka, krvnom pritisku i markerima metaboličkog zdravlja.

Profesorica Wendy Hall, voditeljica odjela za kognitivne nauke na King's Collegeu u Londonu, koja nije bila uključena u studiju, smatra da bi ograničavanje obroka na uži prozor zaista moglo imati benefite za mozak,prenosi Klix.

-Vremenski ograničena ishrana je logičan pristup podršci kognitivnom zdravlju kod osoba srednje i starije dobi s prekomjernom težinom. Ne samo zato što može pomoći u regulaciji tjelesne težine, već i zato što izbjegavanje velikih obroka kasno uveče može poboljšati kontrolu šećera u krvi, vaskularnu funkciju i smanjiti upale – izjavila je Hall.

Ipak, Hall je pozvala na oprez, napominjući da su nalazi preliminarni te da je ključno sačekati kompletnu, recenziranu studiju kako bi se utvrdilo jesu li uočena poboljšanja i klinički značajna.