Zova odlična za zdravlje: Koristi se u liječenju bronhitisa, dijabetesa, reume i evo čega još

04.06.2026. | 19:01

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.

Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja.

Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od tri do 10 m visine. Cvjeta sitnim žućkastobijelim cvjetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Cvjeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvjetova stvaraju plodovi – bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim dijelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja. Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.

U jednoj studiji koja je objavljena u “Journal of Alternative Complemantary Medicine”, dokazano je djelovanje zove kod influence tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija pokazala je da su kod 93 odsto pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.

Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje tjelesne teperature, jer podstiče rad znojnih žlijezda, a djeluje i kao diuretik.

Šta sadži

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su gvožđem, natrijumom i kalijumom.

Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.

Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade.

Zanimljivosti

U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita. Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.

Stara vjerovanja u magijske moći zove

Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.

U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da “izokrenu svijest” onoga koji spava.

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.

U starom Rimu, lica statua bogova tokom velikih praznika premazivana su bojom od bobica zove.

U narodu se kaže da tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara.

Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini.