Trpljenje bola iscrpljuje i tijelo i psihu: Kako su povezani hronični bol i depresija?

09.11.2026. | 23:09 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Bol koji mjesecima remeti san, kretanje i svakodnevne obaveze može ozbiljno da optereti mentalno zdravlje. Kada mu se pridruži depresija, oporavak postaje složeniji, ali odgovarajuće liječenje može da ublaži obje grupe tegoba i poboljša svakodnevno funkcionisanje.

Hronični bol mijenja svakodnevicu, čak i kada se spolja ne vidi

Bol koji traje ili se ponavlja duže od tri mjeseca smatra se hroničnim. Može da bude povezan sa prepoznatljivom bolešću ili povredom, ali u nekim slučajevima postaje zdravstveni problem za sebe. Na njegovo trajanje i doživljaj utiču biološki, psihološki i socijalni faktori. Za osobu koja ga trpi, posljedice često prevazilaze samu neprijatnu senzaciju. Kupovina, odlazak na posao, druženje ili miran noćni odmor mogu da postanu znatno teži. Planiranje dana počinje da zavisi od toga koliko će bol da bude izražen.

Jačina bola ne mora uvijek da odgovara stepenu vidljivog oštećenja tkiva. Na doživljaj bola utiču i način na koji nervni sistem obrađuje nadražaje, san, stres i prethodna iskustva. Zbog toga uredan pojedinačni nalaz ne poništava tegobe koje osoba opisuje.

Bol i depresija mogu međusobno da pojačavaju tegobe

Dugotrajno suočavanje sa bolom može da donese neizvjesnost, gubitak samostalnosti i osjećaj da je svakodnevni život sve uži. Kada izostaju san, aktivnosti koje prijaju i kontakti sa drugim ljudima, raste i psihičko opterećenje.

Veza može da djeluje u oba smjera. Depresija može da oteža brigu o zdravlju, pridržavanje terapije i povratak aktivnostima, dok istovremeno prisustvo depresije i hronične bolesti često prati veća težina simptoma. To ne znači da će svaka osoba sa hroničnim bolom razviti depresiju, već da raspoloženje zaslužuje pažnju tokom liječenja.

Procjena bola zato treba da obuhvati i emocionalno stanje, odnose, posao i uslove u kojima osoba živi. Razgovor o tim okolnostima pomaže da se napravi potpuniji plan liječenja.

Kada gubitak energije može da bude znak depresije

Iscrpljenost poslije neprospavane noći nije isto što i depresija. Na mogući depresivni poremećaj ukazuje šira promjena raspoloženja i funkcionisanja, naročito kada tegobe traju i ne povlače se, prenosi “eKlinika“.

Pažnju zaslužuju:

-Uporno sniženo raspoloženje ili osjećaj praznine.

-Gubitak interesovanja za aktivnosti koje su ranije prijale.

-Beznadnost, osjećaj bezvrijednosti ili izražena krivica.

-Teškoće sa koncentracijom i donošenjem odluka.

-Promjene sna i apetita.

-Nedostatak energije i povlačenje iz svakodnevnih aktivnosti.

Ovi simptomi mogu da se preklapaju sa posljedicama samog bola, pa je potrebna stručna procjena. Depresiju ne treba prihvatiti kao neizbježan dio života sa bolom, jer postoje djelotvorni načini liječenja. Ako se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu, potrebna je hitna stručna pomoć.

Kombinovano liječenje može da ublaži i bol i depresiju, potvrđuje nauka

Korist pristupa koji istovremeno obuhvata oba problema pokazala je randomizovana klinička studija SCAMP, objavljena u časopisu JAMA. U istraživanju je učestvovalo 250 pacijenata sa bolom u donjem dijelu leđa, kuku ili koljenu koji je trajao najmanje tri mjeseca, uz najmanje umjereno izražene depresivne simptome. Jedna grupa dobijala je uobičajenu njegu, dok je druga prolazila kroz program prilagođavanja antidepresivne terapije, a zatim kroz obuku za svakodnevno upravljanje bolom.

Poslije 12 mjeseci, smanjenje bola za najmanje 30 odsto zabilježeno je kod 41,5 odsto učesnika u grupi sa dodatnim programom, naspram 17,3 odsto u grupi sa uobičajenom njegom. Smanjenje težine depresivnih simptoma za najmanje polovinu ostvarilo je 37,4 odsto učesnika prve grupe, naspram 16,5 odsto druge.

Rezultati podržavaju zajedničko liječenje, ali ne pokazuju koliki je bio zaseban doprinos lijeka, obuke ili njihove kombinacije. Takođe, ne mogu automatski da se primijene na sve vrste hroničnog bola.

Antidepresivi imaju svoje mjesto, ali izbor zavisi od vrste bola

Antidepresiv može da bude dio terapije depresije, a pojedini lijekovi iz ove grupe koriste se i kod određenih bolnih stanja. Kod hroničnog primarnog bola mogu da pomognu nekim pacijentima čak i kada depresija nije dijagnostikovana. Odluka zahtijeva razgovor o očekivanoj koristi, neželjenim dejstvima i drugim lijekovima koje osoba uzima.

Ipak, svi antidepresivi nemaju jednako uvjerljive dokaze za ublažavanje bola. Cochrane pregled iz 2023. godine izdvojio je duloksetin kao lijek sa najpouzdanijim dokazima među ispitivanim antidepresivima, uz ograničenja podataka o dugotrajnoj primjeni. Izbor terapije zato zavisi od konkretnog stanja, a ne samo od prisustva bola. Posebnu procjenu zahtijevaju opioidi i istovremena upotreba benzodiazepina, zbog povećanog rizika od ozbiljnih neželjenih dejstava. Ako je potrebna promjena dugotrajne terapije, plan pravi ljekar: opioidi i benzodiazepini ne ukidaju se naglo na svoju ruku.

Cilj liječenja je i povratak aktivnostima koje život čine podnošljivijim

Plan liječenja zavisi od uzroka i vrste bola. Kada je potrebno, u njemu učestvuju ljekari različitih specijalnosti, fizioterapeut i stručnjak za mentalno zdravlje.

Kod hroničnog primarnog bola preporučuju se prilagođeni programi vježbanja, a mogu da pomognu i kognitivno-bihejvioralna terapija ili terapija prihvatanjem. Psihološki rad može da olakša suočavanje sa tegobama i smanji njihov uticaj na svakodnevicu.

Napredak ne mora da se mjeri samo ocjenom bola. Za pacijenta može mnogo da znači i to što ponovo uspijeva da ode u kraću šetnju, obavi dio kućnih poslova ili se sastane sa prijateljima. Takvi ciljevi treba da budu realni, dogovoreni i prilagođeni trenutnim mogućnostima. Podrška okruženja podrazumijeva da se tegobe shvate ozbiljno i da se pomoć uskladi sa onim što osobi treba. Ako postoje i simptomi depresije, njihovo liječenje treba uključiti u plan, uz terapiju bola, umjesto da se odlaže dok fizičke tegobe potpuno ne prođu.