Ljetni raspust krije zamku: Ovi znakovi otkrivaju da je dijete pod stresom

15.07.2026. | 12:26 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Ljeto je za mnoge porodice sinonim za slobodu, opuštanje i dobrodošao odmor od školskih obaveza. Ipak, kod neke djece i tinejdžera prelazak iz strukturisane školske godine u ljetnu opuštenost može podstaći anksioznost. Djeca se najbolje snalaze u predvidivim okolnostima; tokom školske godine znaju kada ustaju, kuda idu i šta se od njih očekuje.

Ljeto donosi nagle promjene u tim rutinama, a dok se neka djeca raduju opuštenijem rasporedu, druga se mogu plašiti upravo tog nedostatka strukture, piše dr Liz Nisim za Psychology Today.

Kako prepoznati ljetnu anksioznost

Djeca često ne znaju jasno da kažu: „Osjećam se anksiozno.“ Umjesto toga, anksioznost se ispoljava kroz njihovo ponašanje i promjene u njemu, prenosi Index.hr.

Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti pojačanu privrženost i teško odvajanje, čak i kada je riječ o odlasku u drugu sobu. Neka djeca se teško smiruju prije spavanja ili se bude noću i dolaze roditeljima u krevet. Mogu se žaliti na bolove u stomaku ili glavobolje, a ponekad se mogu vratiti i nekim ranijim obrascima ponašanja, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.

Kod djece školskog uzrasta anksioznost se može pokazati kao zabrinutost zbog ljetnog kampa, od vožnje autobusom do rasporeda. Možda će odbijati da učestvuju u novim i nepoznatim aktivnostima. Može doći do plača, izliva bijesa ili frustracije kada stvari ne idu onako kako su zamislili. Takva djeca mogu se teško odvajati od roditelja i tražiti potvrdu o tome kako će njihov dan izgledati i da će sve biti „u redu“.

Kod tinejdžera se anksioznost može ispoljiti kao pretjerano ili nedovoljno spavanje, odnosno poremećen ritam spavanja i budnosti. Mogu postati razdražljiviji i imati niži prag tolerancije na frustracije.

Često se okreću mobilnim telefonima kako bi se izolovali i skrenuli misli. Mogu izbjegavati društvene kontakte, povlačiti se od porodice i prijatelja ili tvrditi da ne mogu pronaći posao niti učestvovati u bilo kojoj drugoj dostupnoj ljetnoj aktivnosti.

Šta roditelji mogu da učine

Održavajte određenu strukturu. Djeci ljeti nije potreban strog raspored, ali će im koristiti plan aktivnosti za taj dan koji se ne zasniva na tačnom vremenu, već na slijedu događaja. To podrazumijeva dosljedno vrijeme ustajanja, redovne obroke i planirane aktivnosti tokom sedmice. Određeni nivo strukture i predvidivosti pomoći će da se smanji neizvjesnost.

Potvrdite osjećanja umjesto da ih odbacujete. Kada djeca izraze zabrinutost, roditelji instinktivno žele da ih umire. Međutim, izjave poput: „Sve će biti u redu“ mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da ga ne razumijete.

Umjesto toga, pokušajte da kažete: „Razumljivo je da si nervozan zbog početka kampa. Hajde da razgovaramo o tome šta te brine.“ Potvrđivanjem osjećanja nećete pojačati anksioznost. Naprotiv, pomoći ćete djetetu da se osjeća shvaćeno, što često smanjuje intenzitet emocija i podstiče rješavanje problema.

Pripremite djecu za nova iskustva. Kad god je to moguće, pomozite im da unaprijed znaju šta ih čeka. Na primjer, prođite kroz raspored i postavite ga na vidljivo mjesto u kući. Razgovarajte o tome šta mogu očekivati od odmora ili porodičnog okupljanja. Što je neko iskustvo poznatije, to djeluje manje zastrašujuće.

Uspostavite ravnotežu između aktivnosti i slobodnog vremena. Mnoge porodice osjećaju pritisak da svaki trenutak ljeta ispune zabavnim aktivnostima. Iako kampovi i sport mogu biti korisni, djeci je potrebno i slobodno vrijeme. Obezbijedite im vrijeme za odmor, igru i druženje s prijateljima i porodicom. Uravnotežen raspored mnogo je bolji za emocionalnu dobrobit od pretrpanog.

Mnogi roditelji usredsređeni su na to da uklone djetetovu anksioznost. Iako je taj instinkt razumljiv, anksioznost je normalna ljudska emocija i ne može se u potpunosti eliminisati.

Umjesto toga, usredsredite se na to da pomognete djetetu da izgradi samopouzdanje u sopstvenu sposobnost nošenja s neprijatnim osjećanjima. Djeca ne postaju otporna zato što nikada ne osjećaju anksioznost, već zato što otkriju da mogu da je prevaziđu i uprkos njoj budu uspješna.