Hronična zabrinutost utiče na rad crijeva i metabolizam masti, moguć je i „skok” holesterola

07.03.2026. | 21:17

Zabrinutost je prirodan psihološki mehanizam koji pomaže čovjeku da prepozna potencijalne rizike i pripremi se za izazove. Umjerena briga može da ima adaptivnu ulogu i da nas motiviše da planiramo, rješavamo probleme i donosimo promišljene odluke.

Međutim, kada zabrinutost postane intenzivna, učestala i dugotrajna, može da preraste u stanje hronične anksioznosti koje utiče ne samo na mentalno, već i na fizičko zdravlje.

Zabrinutost i stresni odgovor organizma: Od mozga do stomaka i obratno

U savremenom društvu sa svakodnevnim brojnim stresorima – od profesionalnih obaveza do porodičnih i socijalnih pritisaka, mnogi ljudi razvijaju obrazac stalne brige o potencijalnim negativnim događajima. Takvo stanje može da dovede do kontinuirane psihičke napetosti, osjećaja nesigurnosti i stalne mentalne pripravnosti, što dugoročno opterećuje organizam.

Kada procijenimo neku situaciju kao prijetnju ili izazov, aktivira se autonomni nervni sistem i pokreće se takozvana reakcija „bori se ili bježi“. Ovaj evolutivni mehanizam omogućava brzu mobilizaciju energije kako bi organizam reagovao na opasnost.

Tokom tog procesa dolazi do oslobađanja hormona stresa, prije svega adrenalina i kortizola. Oni ubrzavaju rad srca, podižu krvni pritisak i povećavaju nivo glukoze u krvi kako bi tijelo dobilo energiju za reakciju. Iako je ovaj odgovor koristan u akutnim situacijama, problem nastaje kada se aktivira često ili traje dugo, kao kod hronične zabrinutosti i anksioznosti.

Fizički simptomi povezani sa anksioznošću, koja se razvija iz zabrinutosti

Dugotrajna aktivacija stresnog sistema može da izazove brojne tjelesne simptome. Među najčešćim su:

-ubrzan rad srca i osjećaj lupanja u grudima

-napetost i bolovi u mišićima

-glavobolja i osjećaj pritiska u glavi

-vrtoglavica

-suvoća usta

-otežano disanje ili kratak dah

-pojačano znojenje

-mučnina i nelagodnost u stomaku

-tremor ili drhtanje

-izražen umor i pad koncentracije.

Kod mnogih ljudi ovi simptomi dovode do dodatne zabrinutosti, jer se tjelesne promjene često pogrešno tumače kao znak ozbiljnog zdravstvenog problema.

Dugoročne posljedice hronične zabrinutosti

Ako stanje anksioznosti potraje, kontinuirano izlaganje hormonima stresa može da ima ozbiljne posljedice po različite sisteme u organizmu. Naučna istraživanja već decenijama povezuju hronični stres sa povećanim rizikom za razvoj brojnih zdravstvenih problema.

Među najčešće opisanim posljedicama su slabljenje imunološkog sistema i veća sklonost infekcijama, poremećaji varenja, uključujući gastritis, nadimanje i sindrom iritabilnog crijeva, ali i hronična napetost mišića i bolovi u vratu i leđima. Može da dođe i do poremećaja spavanja i hroničnog umora, problema sa pamćenjem i koncentracijom, povišenog krvnog pritiska, uz povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Produženi stres može da doprinese i razvoju metaboličkih poremećaja, jer hormoni stresa utiču na regulaciju šećera i masti u krvi. To praktično znači da hronična zabrinutost pokreće i mehanizme koji utiču na lipidni status, nivo holesterola i triglicerida, piše “eKlinika“.

Kada je potrebna stručna pomoć

Iako je zabrinutost normalna emocionalna reakcija, ona postaje problem kada počne da ometa svakodnevno funkcionisanje. U takvim situacijama važno je potražiti savjet ljekara ili stručnjaka za mentalno zdravlje.

Liječenje često uključuje kombinaciju pristupa: psihološko savjetovanje, promjene životnih navika i, po potrebi, farmakološku terapiju. Psihoterapija može da pomogne da prepoznamo obrasce razmišljanja koji podstiču anksioznost i da razvijemo efikasnije strategije suočavanja sa stresom.

Istovremeno, redovna fizička aktivnost, uravnotežena ishrana, tehnike relaksacije i kvalitetni socijalni odnosi predstavljaju važne faktore u očuvanju psihofizičkog zdravlja.

Razumijevanje veze između hronične zabrinutosti i tjelesnog zdravlja prvi je korak ka njenom uspješnijem prevazilaženju. Kada se stres prepozna na vrijeme i adekvatno kontroliše, moguće je smanjiti njegove negativne posljedice i očuvati ravnotežu između mentalnog i fizičkog blagostanja.