Dijete plače čim roditelj ode: Ovo je normalna faza, ali jedan znak ne treba ignorisati

12.09.2026. | 17:36 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Strah od odvajanja od roditelja, poznat kao separacijska anksioznost, normalan je dio dječjeg emocionalnog razvoja.

Manifestuje se plačem, vriskom ili čvrstim držanjem za roditelja koji odlazi, a neka djeca tu fazu prolaze intenzivnije od drugih. Iako s vremenom prolazi, ako tjeskoba postane ozbiljna i potraje, može se raditi o poremećaju separacijske anksioznosti.

Prvi susret sa odvajanjem

Roditelji se sa separacijskom anksioznošću djeteta najčešće susretnu pri polasku u vrtić ili kada ga prvi put ostave na čuvanju. U oba slučaja dolazi do fizičkog razdvajanja koje kod djeteta izaziva emocionalni nemir.

Malo dijete može vrlo burno reagovati na odvajanje, pogotovo ako mu je to prvo takvo iskustvo. Ono još ne shvata da će se roditelj vratiti, što narušava njegov temeljni osjećaj sigurnosti i podstiče ga na plač i otpor.

Razvojna faza koja prolazi

Većina djece preraste separacijsku anksioznost do otprilike treće godine. To ne znači da se ona ne može pojaviti i kasnije, posebno kod djece koja su po prirodi plašljivija. Ova faza emocionalnog razvoja počinje kada dijete usvoji koncept stalnosti objekta – spoznaju da stvari i ljudi postoje čak i kada ih ne može vidjeti ni čuti.

Iako anksioznost s vremenom obično nestane, slični se osjećaji mogu ponovo javiti i kod predškolske djece, na primjer zbog bolesti, stresa, polaska u školu ili velikih promjena u porodičnoj rutini.

Kako olakšati rastanke

Svako je dijete jedinstveno i ne postoji tačno određeno vrijeme kada će se tjeskoba pojaviti ili nestati. Ponekad nestane jednako brzo kao što se i pojavila, ali nekoj djeci treba više vremena da prihvate odsustvo roditelja. Moguće je i da se anksioznost vrati nakon što je već prošla, ako dođe do promjene rutine zbog selidbe, godišnjeg odmora, bolesti ili razvoda.

Strah od odvajanja obično se smiri unutar nekoliko dana ili sedmica, čim dijete shvati da je rastanak normalan i da se roditelj uvijek vraća. Taj se period može olakšati pripremama i ritualima. Pomažu igre skrivača kod kuće, kratki pozdravi i mahanje na odlasku te razgovor o osobi koja će čuvati dijete, prilagođen njegovom uzrastu.

Dobar pristup je i postepeno upoznavanje sa vrtićem, poput šetnje oko zgrade, razgledanja prostora i upoznavanja vaspitača. Važno je i da roditelji pri rastanku ostanu smireni i sigurni jer dijete osjeća njihovu napetost, prenosi Index.hr.