Da li GLP-1 lijekovi povećavaju rizik od gubitka vida? Naučnici objavili nove rezultate

03.08.2026. | 23:11 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Popularnost GLP-1 agonista, koji se koriste za liječenje dijabetesa tipa 2 i gojaznosti, posljednjih godina naglo raste. Istovremeno, raste i broj istraživanja koja ispituju njihove moguće neželjene efekte, uključujući uticaj na zdravlje očiju i rizik od gubitka vida. Najnovije dvije velike studije ukazuju da osobe koje započinju terapiju GLP-1 lijekovima mogu imati nešto veći rizik od razvoja nearterijske prednje ishemijske optičke neuropatije (NAION), rijetkog oboljenja očnog živca koje može izazvati iznenadan i bezbolan gubitak vida.

Šta je NAION i zašto privlači pažnju stručnjaka?

Međutim, istraživači naglašavaju da je apsolutni rizik veoma mali, zbog čega se ovaj neželjeni događaj smatra izuzetno rijetkim.

Nearterijska prednja ishemijska optička neuropatija (NAION) predstavlja najčešći oblik ishemijskog oštećenja očnog živca kod osoba starijih od 50 godina. Do ovog stanja dolazi kada očni živac ne dobija dovoljno krvi, što može dovesti do naglog i bezbolnog gubitka vida na jednom oku. Kod pojedinih pacijenata oštećenje može biti trajno.

Iako tačan mehanizam nastanka još nije razjašnjen, prethodna istraživanja već su ukazivala na moguću povezanost između NAION-a i semaglutida – aktivne supstance koja se nalazi u lijekovima kao što su Ozempic i Wegovy.

Dvije nove studije analizirale su više od 300.000 pacijenata

Rezultati dvije nezavisne studije, objavljene u časopisu Annals of Internal Medicine, donose nešto precizniju sliku o ovom mogućem neželjenom efektu.

Jedna studija sprovedena je u Sjedinjenim Američkim Državama, a druga u Švedskoj. U obje su istraživači analizirali podatke osoba sa dijabetesom tipa 2 koje su započele terapiju GLP-1 agonistima. Zaključak obje studije bio je sličan: postoji blago povećan relativni rizik od razvoja NAION-a, ali je apsolutni rizik veoma nizak, a koristi ovih lijekova i dalje značajno nadmašuju potencijalni rizik.

Američka studija: Rizik jeste povećan, ali ostaje veoma mali

Istraživači sa Univerziteta Rutgers analizirali su podatke velikog broja odraslih osoba uzrasta od 18 do 65 godina koje su počele terapiju za dijabetes. U poređenju sa pacijentima koji su koristili SGLT-2 ili DPP-4 inhibitore, osobe koje su uzimale GLP-1 agoniste imale su nešto veći rizik od razvoja ishemijske optičke neuropatije.

Najveći broj slučajeva zabilježen je kod muškaraca i osoba između 50 i 65 godina. Ipak, istraživači naglašavaju da je povećanje rizika bilo veoma malo.

Tokom perioda praćenja od 18 mjeseci registrovana su približno tri do četiri dodatna slučaja NAION-a na 10.000 pacijenata koji su koristili GLP-1 lijekove. Drugim riječima, jedan dodatni slučaj javio se na približno 2.800 do 3.300 liječenih osoba.

Koji simptomi zahtijevaju hitan pregled?

Autori studije upozoravaju da je, uprkos rijetkoj pojavi, važno prepoznati simptome na vrijeme jer gubitak vida može biti trajan.

Potrebno je odmah potražiti pomoć oftalmologa ili otići u hitnu službu ukoliko se pojavi iznenadno zamućenje vida, naglo slabljenje vida na jednom oku, pojava tamnih ili slijepih polja u vidnom polju ili bezbolan iznenadni gubitak vida.

Šta je pokazala švedska studija?

Istraživači sa Karolinska instituta analizirali su zdravstvene podatke više od 293.000 osoba sa dijabetesom tipa 2 koje su između 2013. i 2024. godine započele terapiju GLP-1 agonistima ili SGLT-2 inhibitorima. Poslije godinu dana praćenja utvrđeno je da je NAION razvilo 0,04 odsto pacijenata koji su koristili GLP-1 agoniste, a 0,02 odsto pacijenata koji su koristili SGLT-2 inhibitore.

Na prvi pogled izgleda da je rizik dvostruko veći kod korisnika GLP-1 lijekova. Međutim, kada se posmatra apsolutni broj oboljelih, razlika ostaje veoma mala, prenosi “eKlinika“.

Praktično gledano, to znači:

oko četiri slučaja na 10.000 osoba koje koriste GLP-1 agoniste,
oko dva slučaja na 10.000 osoba koje koriste SGLT-2 inhibitore.

Zašto rezultate treba tumačiti oprezno?

Stručnjaci upozoravaju da ove studije imaju opservacioni karakter, što znači da ne mogu dokazati da su upravo GLP-1 lijekovi izazvali oštećenje očnog živca. Postoji mogućnost da su osobe koje koriste ove lijekove već imale veći broj faktora rizika za razvoj bolesti očnog živca.

Na primjer, pacijenti kojima se propisuju GLP-1 agonisti često imaju izraženiju gojaznost, duže trajanje dijabetesa, više kardiovaskularnih faktora rizika i veći rizik od bolesti krvnih sudova.

Svi ovi faktori sami po sebi povećavaju vjerovatnoću razvoja NAION-a.

Da li pacijenti treba da prestanu da koriste GLP-1 lijekove?

Odgovor stručnjaka je jasan – ne.

Autori obje studije naglašavaju da rezultati ne predstavljaju razlog za promjenu dosadašnje kliničke prakse niti za prekid terapije. GLP-1 agonisti dokazano poboljšavaju regulaciju šećera u krvi, doprinose značajnom gubitku tjelesne mase, smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara te štite bubrege kod osoba sa dijabetesom.

Zbog toga njihove koristi i dalje višestruko nadmašuju potencijalni rizik od rijetkog oštećenja vida.