FOTO: BL portal/AI ilustracija
Lažni profili, ucjene i javni linč: Tamna strana djetinjstva u banjalučkim školama FOTO
06.10.2026. | 11:38
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Tokom protekle godine na području koje pokriva Policijska uprava Banjaluka evidentirano je 12 prijava koje se odnose na digitalno nasilje nad maloljetnicima. Ipak, stručnjaci upozoravaju da je ovo samo vrh ledenog brijega, jer se stvarna borba i tihe patnje osnovaca i srednjoškolaca svakodnevno odvijaju van očiju odraslih, u zatvorenim grupama na društvenim mrežama, uz lažne profile, ucjene i javna ponižavanja.
Zvanični podaci MUP-a: Prijave proslijeđene tužilaštvu
Prema zvaničnim informacijama dostavljenim BL portalu iz Policijske uprave Banjaluka, policijski službenici kontinuirano reaguju na prijave ugrožavanja bezbjednosti djece u virtuelnom prostoru.
„Tokom 2025. godine na području Policijske upravu Banjaluka evidentirano je dvanaest prijava koje se mogu okarakterisati kao ’digitalno nasilje’, gdje se kao oštećeni navode maloljetna lica. Nakon preduzetih neophodnih mjera i radnji, navedene prijave su dostavljene Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka”, kaže za BL portal portparol PU Banjaluka Milana Stojanović.
Iz policije ističu da se po zaprimanju prijave odmah obavještavaju dežurni tužilac, nadležni centar za socijalni rad i druge relevantne institucije, dok se tokom čitave godine održavaju i edukativna predavanja po školama.
Psiholog Maja Savanović Zorić: Sajberbuling je opasniji jer nema granica
Školski psiholog Maja Savanović Zorić, koja radi u Građevinskoj školi u Prijedoru i iza sebe ima skoro 17 godina iskustva u prosvjeti, ističe da se priroda vršnjačkog nasilja drastično promijenila. Digitalno nasilje je, kako objašnjava, daleko opasnije od tradicionalnog.
„Vršnjačko nasilje je uvijek postojalo i nažalost uvijek će ga biti, ali ovaj vid nasilja je mnogo, mnogo opasniji. Razlog je taj što se ne dešava u određenoj prostoriji, učionici ili dvorištu, nego je rasprostranjeno i šire. Samim tim nama odraslima je teže da ga primijetimo, a mladi rjeđe traže pomoć jer vrlo često sami sebe krive”, upozorava Savanović Zorić.
Posebno su popularne i zabrinjavajuće grupe i profili sa nazivima poput „Moli se…” ili sa imenima škola, gdje se objavljuju neprimjereni sadržaji, uvrjedljive ankete i prozivke.
„Bilo je prozivanja na nacionalnoj osnovi, prozivanja u odnosu na nešto što neko donosi iz svoje primarne porodice. Govor mržnje i te kako postoji. Putem digitalnih mreža oni imaju veću slobodu. Učesnici nisu samo oni koji vrše nasilje, već i svi oni koji nijemo posmatraju, dijele taj sadržaj i ne reaguju”, ističe ona za BL portal.
Simptomi koje odrasli previđaju: Kako prepoznati da je dijete žrtva?
Zbog preopterećenosti nastavnika i roditelja, rani znaci emocionalne patnje djeteta često promaknu. Ipak, promjene u ponašanju su jasan signal za uzbunu.
„Prvo dolazi do povlačenja, poremećaja apetita i sna, te gubitka interesovanja za aktivnosti u kojima je dijete ranije uživalo. U školi svjedočimo povećanoj pospanosti, odsutnosti, zamišljenosti i nedostatku pažnje usljed toga što dijete noću nije moglo da spava. Kada roditelji i stručna služba sjednu zajedno i sklope kompletnu sliku, shvate da nešto nije u redu”, objašnjava Maja Savanović Zorić.
Ona naglašava da je povjerljiv odnos sa školskim psihologom garancija da dijete neće biti dodatno izloženo, kao i da se svaki korak preduzima u dogovoru sa njim i roditeljima.
Ombudsman za djecu Republike Srpske: Reakcija škole ne smije biti samo jedan razgovor
Da sistemski odgovor mora biti snažniji, potvrđuju i u Kancelariji Ombudsmana za djecu Republike Srpske. Ombudsman Gordana Rajić ističe da im se roditelji i djeca najčešće obraćaju upravo zbog postupanja škola nakon saznanja o nasilju.
„Prijave se najčešće odnose na dugotrajno ismijavanje, vrijeđanje, omalovažavanje i izolovanje učenika, nasilje putem društvenih mreža, ali i na prijetnje, ucjenjivanje i fizičko nasilje. Kao problem se pojavljuje nedovoljno ili nepravovremeno uključivanje stručne službe škole, odnosno situacije u kojima se postupanje pedagoga ili psihologa svede samo na jedan razgovor sa učenikom, bez kontinuiranog praćenja i sagledavanja uzroka i posljedica”, kažu Rajić za BL portal.
Kancelarija Ombudsmana izričita je u stavu da odgovor društva ne smije zavisiti samo od trenutnog broja stručnih saradnika, već od kontinuirane edukacije, rane prevencije i pravovremene multisektorske podrške svakom djetetu.
Poruka za kraj: Razgovor umjesto preslišavanja
Ključ prevencije i zaštite djece leži u otvorenoj komunikaciji i građenju povjerenja, poručuju stručnjaci.
„Razgovor sa djetetom ne bi trebalo da bude ispitivanje ili oduzimanje telefona uz riječi ’daj da vidim šta radiš’. Treba stvarati odnos povjerenja gdje će dijete samo doći da prijavi problem bez straha od kazne ili sramote. Pitajte svoje dijete kako se osjeća, razgovarajte o situacijama s interneta. Bilo da je dijete žrtva, posmatrač ili ima informaciju o nekome drugom – odrasli moraju biti tu da ga osnaže i zaštite”, zaključuje Maja Savanović Zorić u razgovoru za BL portal.
