Vaše dijete izbjegava da priča? Evo kako da reagujete na to
14.08.2025. | 21:44Zamislite ovu scenu: U prodavnici ste sa djetetom, ljubazna prodavačica se nasmiješi i pita ga: „Kako se zoveš?“ ili „Šta ti se ovdje sviđa?“ – a ono spušta pogled, ćuti ili promrmlja nešto toliko tiho da ga ni vi ne čujete. U vama se javi nelagodnost, pa možda i olako dobacite: „Ma on je malo mutav kad ga ne znaš.“
Ali iza te tišine često se krije mnogo više od stidljivosti. Neka djeca u tim trenucima osjećaju pravi talas anksioznosti srce im brže lupa, ruke se znoje, misli se rasipaju. I dok spolja djeluje kao da nemaju šta da kažu, istina je da često znaju odgovor, ali im treba više vremena da ga sakupe u rečenicu.
Dobra vijest? Vještine komunikacije se mogu naučiti. I to čak i tokom ljeta – u periodu kada nema školskog pritiska, a ima više vremena za druženje, igre i vježbanje kroz svakodnevne situacije.
Zašto neka djeca ne progovore kad treba
Mnoga djeca imaju izazov sa radnom (kratkoročnom) memorijom, što znači da ne mogu u trenutku da “izvuku” riječi koje im trebaju. Informacije su tu, u dugoročnoj memoriji, ali im treba nekoliko sekundi više da ih pronađu i slože.
Dodajte na to anksioznost – hormon stresa kortizol blokira sposobnost jasnog izražavanja. Rezultat? Dijete koje kod kuće priča bez prestanka, u društvu izgovara samo “da” ili “ne”.
Često se ovakva djeca u školi ne javljaju i kad znaju odgovor. Učiteljica ih prozove, a oni se ukoče – ne zato što ne znaju, nego zato što se plaše da će pogrešno reći.
Zašto je važno raditi na ovome
Razgovor nije samo razmijena riječi – on gradi samopouzdanje, pomaže u socijalizaciji i razvija emocionalnu inteligenciju. Kada dete nauči da se izražava jasno, spremnije ulazi u nova društva, bolje se snalazi u školi i gradi zdrav odnos prema sebi i drugima.
Istraživanja pokazuju da razgovor smanjuje aktivnost amigdale – dela mozga koji izaziva osećaj “bori se ili beži” u stresnim situacijama. Kada dete nauči da priča o svojim osećanjima, ono zapravo uči kako da se nosi sa strahom i pritiskom.
Pet društvenih vještina koje pomažu djetetu da prevaziđe blokadu u govoru
1. Pisanje umjesto govora kada je uznemireno
Ako mu je teško da priča, predložite da napiše kako se osjeća. To mu pomaže da prepozna emocije i polako ih pretoči u riječi. Upozorite da ne šalje poruke dok je ljuto – neka sačeka da se smiri.
2. Prihvatanje pauze u razgovoru
Naučite dijete da kratka pauza nije greška. Duboko disanje, brojanje do tri, pa tek onda odgovor – male tehnike koje daju vremena da složi misli. Može da kaže: „Razmisliću pa ću ti odgovoriti kasnije.“
3. Prevazilaženje straha od osude
Podstičite ga da čita naglas kod kuće ili razgovara sa novim ljudima tokom ljeta. Prijateljstva su “sigurna zona” – što više priča, manje će ga plašiti tuđe mišljenje.
4. Kontrola preteranog razmišljanja
Neka djeca previše analiziraju svako pitanje. Vježbajte slušanje i fokusiranje na temu. Postavljajte pitanja koja vraćaju pažnju na ono što je sagovornik rekao.
5. Rad na prevazilaženju strahova
Podsjetite ga na situacije kada je uspješno govorilo pred drugima. Vizualizacija tih trenutaka i pozitivna sjećanja pomažu da ih ponovi bez straha.
Kako roditelji mogu da pomognu
Najvažnije pravilo – bez forsiranja. Ne očekujte da dijete odmah postane komunikativno u svakoj situaciji. Ove vještine se razvijaju postepeno, a svaki mali uspjeh vrijedi pohvale.
Strpljenje, ohrabrenje i prilike za druženje pomoći će detetu da jača samopouzdanje i socijalne kapacitete. Kada oseti da ga sagovornici slušaju i prihvataju, komunikacija će postati prirodna i laka.
