Šokantna istina o glutenu: Naučnici otkrili da u većini slučajeva on uopšte nije krivac!

06.11.2025. | 15:21

Uprkos popularnom mišljenju i brojnim studijama koje ga identifikuju kao potencijalni okidač, ne oseća svako ko pati od bolne nadutosti i grčeva u stomaku osjetljivost na gluten.

Uticajne osobe iz svijeta velnessa, sportisti, pa čak i neki nutricionisti, pretvorili su gluten – protein koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu – u glavnog prehrambenog negativca. Zbog toga ga iz “zdravstvenih” razloga izbjegava sve veći broj ljudi.

Uprkos popularnom mišljenju i brojnim studijama koje ga identifikuju kao potencijalni okidač, ne osjeća svako ko pati od bolne nadutosti i grčeva u stomaku osjetljivost na gluten.

Naučnici su zaključili da je za većinu ljudi koji se suočavaju s uobičajenim simptomima poput proliva, bolova u stomaku i nadutosti, gluten rijetko stvarni uzrok.

Razlika između celijakije i osjetljivosti na gluten

Važno je razlikovati celijakiju, autoimuni poremećaj od kojeg boluje otprilike jedna od stotinu osoba, a kod kojeg imunološki sistem pretjerano reaguje na gluten. Ta reakcija s vremenom uzrokuje oštećenje crijeva, što često dovodi do ozbiljnih nutritivnih nedostataka i oštećenja živaca, piše Daily Mail.

S druge strane, postoji veliki broj ljudi koji osjećaju bolne probavne smetnje nakon konzumiranja hrane koja sadrži gluten, ali su im testovi na celijakiju ili alergiju na pšenicu negativni. Takvo stanje naziva se necelijakijska osjetljivost na gluten, no do sada je bilo nejasno je li sam gluten okidač simptoma ili su u pitanju drugi faktori.

U studiji objavljenoj u časopisu The Lancet, istraživači su analizirali više od 58 studija koje su proučavale promjene u imunološkom sistemu, crijevnoj barijeri, crijevnom mikrobiomu i moguća psihološka objašnjenja za percipiranu osjetljivost na gluten.

Pravi krivci: FODMAP ugljeni hidrati

Naučnici sada tvrde da većina slučajeva „osjetljivosti na gluten“ zapravo nema veze sa samim glutenom. Pravi krivci su često drugi spojevi, poput FODMAP-ova. Analizom je utvrđeno da su specifične reakcije na gluten bile rijetke, a kada bi se i dogodile, promjene u simptomima bile su relativno male.

Ključna studija uključena u pregled istražila je ulogu fermentabilnih ugljenih hidrata – poznatih pod akronimom FODMAP (fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli), koji su poznati po izazivanju probavnih smetnji. Riječ je o ugljenim hidratima koje tanko crijevo ne može razgraditi. Umjesto toga, oni sporo putuju kroz probavni trakt, privlačeći vodu, dok ih na kraju ne fermentiraju mikrobi u debelom crijevu, što dovodi do proizvodnje plinova i nadutosti.

Rezultati su pokazali da su se simptomi ispitanika značajno poboljšali kada su prešli na ishranu s niskim udjelom FODMAP-ova – izbjegavajući namirnice poput luka, bijelog luka, određenog voća (jabuke, nektarine) i žitarica – čak i kada je gluten ponovo uveden u njihovu ishranu.

Druga studija otkrila je da su fruktani, vrsta FODMAP-a koja se nalazi u pšenici, luku i bijelom luku, uzrokovali jaču i bolniju nadutost od samog glutena.

Istraživači su zaključili da većina ljudi koja se osjeća loše nakon konzumiranja glutena zapravo reaguje na nešto drugo – poput FODMAP-ova ili drugih proteina iz pšenice – a ne na sam gluten