Sedam najvažnijih mentalih bolesti koje su nasljedne: Psihijatar objašnjava kako geni utiču na njih
11.02.2026. | 07:32Psihijatar Vasilij Šurov objašnjava kako geni utiču na mentalne bolesti i koje su najvažnije nasljedne mentalne bolesti.
Većina mentalnih poremećaja razvija se pod uticajem spoljašnjih faktora – disfunkcionalnog odrastanja, traumatskih iskustava, društvenih uslova i hroničnog stresa. Ipak, postoje i bolesti koje su direktno povezane sa genetikom.
Psihijatar i psihoterapeut Vasilij Šurov objašnjava kako geni utiču na mentalno funkcionisanje i koje su mentalne bolesti najbliže povezane sa nasljednim faktorima.
Kako se mentalni poremećaji nasljeđuju? Mehanizmi djelovanja
Kod mentalnih bolesti postoje tri osnovna mehanizma koji stoje iza genetskog rizika.
Nasljedna predispozicija (polimorfizmi)
Sva živa bića imaju DNK – makromolekule koje čuvaju i prenose genetske informacije o tome kako tijelo treba da se razvija i funkcioniše. DNK je svojevrsni “priručnik” za izgradnju i kontrolu organizma.
Geni su pojedinačni segmenti DNK, a njihov skup čini genotip – jedinstveni genetski kod svake osobe, naslijeđen od oba roditelja.
Neki ljudi imaju genetske varijacije – promjene u redoslijedu ili strukturi DNK – koje utiču na funkcionisanje ćelija i nervnog sistema. Što je više takvih varijacija, veći je i rizik od razvoja mentalnog poremećaja. To se naziva genetski polimorfizam.
Važno je znati da pojedinačna varijacija sama po sebi ne izaziva bolest, ali njihova kombinacija može značajno povećati rizik.
Epigenetske modifikacije
Pored genotipa postoji i fenotip – skup osobina koje nastaju kada geni stupe u interakciju sa okruženjem. DNK se ne mijenja, ali se način na koji geni “rade” može promijeniti.
Pod uticajem spoljašnjih faktora, određeni “rizični” geni mogu ostati neaktivni, aktivirati se ili početi da funkcionišu nepravilno.
Drugim riječima, osoba može imati genetsku sklonost, ali se poremećaj neće razviti bez okidača iz okoline.
Najčešći faktori rizika su:
psihološke traume (zlostavljanje, gubitak bliskih osoba, rat, katastrofe)
hronični stres
upotreba alkohola i droga
Genetske mutacije
Ovaj mehanizam je kod mentalnih poremećaja rijedak, ali moguć.
Mutacije su nagle promjene DNK izazvane jakim spoljašnjim faktorima poput zračenja, trovanja ili psihoaktivnih supstanci.
One nisu naslijeđene, već se javljaju kao novi poremećaji u genetskom kodu. Mogu se prenijeti na potomstvo samo ako se nalaze u polnim ćelijama.
Mentalni poremećaji sa najizraženijom genetskom osnovom
Poremećaji iz autističnog spektra (PAS)
Ova grupa neuro-razvojnih poremećaja utiče na inteligenciju, ponašanje, komunikaciju i socijalne vještine.
Rizik nasljednog prenosa procjenjuje se na 40–80%.
Ne postoji jedan “gen za autizam” – u pitanju je kombinacija više genetskih varijacija i epigenetskih faktora.
ADHD – poremećaj pažnje i hiperaktivnosti
Karakterišu ga problemi sa koncentracijom, impulsivnost i hiperaktivnost.
Rizik nasljednosti iznosi do 74%.
Razvoj ADHD-a zavisi od interakcije velikog broja genetskih varijacija.
Šizofrenija
Poremećaj koji utiče na mišljenje, emocije i percepciju stvarnosti.
Rizik zavisi od srodstva:
do 65% kod jednojajčanih blizanaca
do 46% ako oba roditelja imaju šizofreniju
do 13% ako je bolestan jedan roditelj
oko 4% ako je bolestan ujak ili tetka
Bolest ima složenu genetsku strukturu – i pojedinačne varijacije i njihove kombinacije povećavaju rizik.
Psihopatija (antisocijalni poremećaj ličnosti)
Osobe ignorišu društvene norme i nemaju razvijeno saosjećanje.
Rizik nasljednosti procjenjuje se do 50%, a 30–90% simptoma povezano je sa genetskim faktorima.
Alkoholizam
Zavisnost od alkohola se smatra mentalnim poremećajem.
Do 50% slučajeva povezano je sa genetikom. Identifikovano je više desetina genetskih varijacija koje utiču na sklonost ka zavisnosti.
Depresija
Teški oblik – veliki depresivni poremećaj – ima snažnu genetsku osnovu.
Do 50% slučajeva je nasljedno, posebno kod blizanaca i bliskih srodnika.
Bipolarni afektivni poremećaj
Karakterišu ga manične i depresivne epizode.
Rizik nasljednosti:
do 75% kod jednojajčanih blizanaca
do 50% ako oba roditelja imaju poremećaj
do 25% kod blizanaca ako je bolestan jedan roditelj
Epigenetski faktori – stres, trauma i okruženje – igraju ključnu ulogu u aktiviranju bolesti, Kurir.
