Riječ stručnjaka: Evo koliko je vremena, shodno uzrastu, djeci potrebno da se naspavaju

20.03.2021. | 14:01

Čini se da je roditeljima, kada je dužina sna njihove djece u pitanju, teško ugoditi. Oni koji imaju bebe žale se na neispavanost, oni koji imaju tinejdžere žale se da njihova djeca predugo spavaju.

Da li je do roditelja ili ipak probleme tinejdžera sa spavanjem treba ozbiljno shvatiti? Doktor Vukašin Čobeljić, psiholog iz Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj, kaže za RTS da bi tinejdžere trebalo pustiti da se odmore tokom vikenda, ali da treba imati mjeru. Navodi da je ključan ritam spavanja i da bi roditelji trebalo da pronađu ograničenja.

Vukašin Čobeljić rekao je da je uobičajeno da tinejdžeri spavaju osam do deset sati tokom dana.

“Bebama uzrasta do dvije nedjelje potrebno je 16 sati spavanja, od dva mjeseca 13 do 15 sati, djeci uzrasta od šest do 12 godina je neophodno od devet do 12 sati, kod tinejdžera osam do deset, a kod odraslih je dovoljno šest do osam sati“, kaže Čobeljić.

Postoje, navodi, i individualne razlike, pa kratkim spavačima su dovoljna tri do četiri sata noćnog spavanja.

“Dugim spavačima je neophodno osam do deset sati”, ističe Čobeljić.

Smatra da ako je vikend u pitanju, treba pustiti adolescente da se odmore ako je bilo naporno tokom škole, ali treba imati mjeru.

“Sve što je ekstremno nije adekvatno. Ako to prelazi u hipersomniju, ako se bježi u san, tu treba reagovati, uočiti da je to promjena u odnosu na raniji period, to treba podijeliti sa tinejdžerom, razgovaarti, vidjeti da li je nešto iza toga, pokazatelj nekog stresa i slično”, dodaje Čobeljić.

Neispavanost može, navodi, ukoliko se radi o hroničnoj nesanici, da se na kratkotrajom nivou odražava na zamor, smanjenu efikasnost u obavljanju svakodnevne aktivnosti.

“Poznato je da deprivacija sna, sprečavanja sna duža od tri dana dovode do konfuzije, halucinacija i slično. Do 48 sati se toleriše. Na duže staze uticaće na njihovu koncentraciju, pamćenje, pažnju. Treba naći i neki balans jer se obično uveče opuštaju ili imaju interakciju sa vršnjacima, igrajući igrice i slično. Treba prepoznati koje su njihove potrebe i naći ograničenja da to ne bi imalo loše posljedice”, napominje Čobeljić.

Na pitanje kako objasniti tinejdžerima da bi trebalo u 22 ili 23 da legnu da spavaju, Čobeljić ističe da su ključni razgovor i povjerenje.

“Adolescencija je period kada se dovode u pitanja razni stavovi i autoriteti i treba se oslanjati na argumente. Ključan je da je spavanje neophodno za rast i razvoj, ali i za sazrijevanje mozga. Istraživanja pokazuju da se sazrijevanje mozga i pozitivan uticaj spavanja odvajaju i do 30. godine”, kaže Čobeljić.

Ključan je, napominje, ritam spavanja – leći u uobičajeno vrijeme i u uobičajeno vrijeme se buditi.

“Ta vrsta ritma, te navike, najpozitivnije deluje. Ako se dešava u kontinuitetu, ako kasnije spavaju, onda tokom vremena može da ima posljedice”, izjavio je Čobeljić.

Poželjno je što ranije leći, jer se, navodi, luči hormon rasta.

Na pitanje može li se popodnevnim snom nadomjestiti ono što tinejdžeri nisu prespavali prethodne noći, Čobeljić ukazuje da može kratkoročno, ali ne i dugoročno.

“Postoje takozvani dvofazni spavači, to su oni koji spavaju tokom popodneva sat ili dva. Koliko je bitan kvalitetan san i redovan san, ne samo dužina sna, svi znamo da nekad san ne deluje prijatno, nije okrepljujući, tako da je bitan i taj aspect”, zaključio je Čobeljić.