Psiholog Maja Savanović Zorić: Kada nalazi ne objašnjavaju bol, zapitajte se šta nosite u duši

19.07.2026. | 13:11 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Psiholog Maja Savanović Zorić izjavila je da savremena psihologija i medicina potvrđuju da dugotrajan stres, anksioznost i emocionalna napetost mogu povećati opterećenost mišića i pojačati osjećaj bola, naglasivši da je tijelo naš saveznik koji nas ponekad i kroz bol pokušava upozoriti da vodimo brigu o sebi.

Ona napominje da to ne znači da je svaki bol psihološkog porijekla.

– Povrede, upale, degenerativne promjene i brojna druga medicinska stanja zahtijevaju odgovarajuću dijagnostiku i liječenje. Međutim, kada nalazi ne mogu u potpunosti objasniti tegobe ili se bol uporno vraća uprkos terapiji, vrijedi zastati i zapitati se šta se događa u našem emocionalnom svijetu – kaže Zorićeva.

Slušajte tijelo

Ona naglašava da naše tijelo često postane glasnik kada emocije nemaju prostora da budu prepoznate i izražene.

– Bol tada ne treba posmatrati samo kao problem, već i kao poruku koju vrijedi pokušati razumjeti – ukazala je Zorićeva.

Ona ističe da najbolji rezultati često dolaze kada se istovremeno brinemo i o tijelu i o emocijama, te ukazuje da će nekada biti potrebni lijekovi, fizikalna terapija ili vježbe.

– Nekada će jednako biti važni razgovor, odmor, postavljanje zdravih granica ili psihoterapija – navela je ona.

Jedan pristup, objašnjava Zorićeva, ne isključuje drugi, već se međusobno dopunjavaju.

– Možda sljedeći put kada vas zabole leđa, vrat ili ramena, osim pitanja: „Šta nije u redu s mojim tijelom“, postavite sebi i jedno drugo – „Šta već dugo nosim u sebi, a više ne mogu“ – savjetuje ona.

Postaviti granice

Kaže da je tijelo naš saveznik koji nas, ponekad i kroz bol, pokušava upozoriti da je vrijeme da zastanemo, oslušnemo sebe i pružimo sebi istu brigu i razumijevanje koje tako nesebično pružamo drugima.

Zorićeva navodi primjer majke koja mjesecima ili godinama brine o svima, osim o sebi.

Prema njenim riječima, majka radi, vodi domaćinstvo, odgaja djecu, pomaže roditeljima i rijetko traži pomoć, već govori da je dobro i kada nije.

Nakon nekog vremena, ukazuje ona, počinju bolovi u vratu i ramenima, fizikalna terapija donese kratkotrajno olakšanje, ali se bol uvijek vraća.

– Tek kada sebi dozvoli da odmori, postavi granice i kaže da više ne može sama, primjećuje da se mijenja i stanje njenog tijela – ističe Zorićeva, koja je i sistemski porodični psihoterapeut.

Lakše govore o bolovima, nego o emocijama

Ona navodi da često susrećemo mlade koji pokušavaju biti savršeni u svemu – savršeni studenti, djeca, partneri ili zaposleni, kod kojih se strah od greške, potreba da ispune očekivanja drugih i stalna unutrašnja napetost ne vide na prvi pogled, ali ih tijelo vrlo često osjeti.

Zorićeva ukazuje da ljudi mnogo lakše govore o bolu u leđima nego o emocijama – razočaranju, strahu ili bijesu.

Prema njenim riječima, lakše je reći da nas boli vrat nego priznati sebi da smo umorni od toga da stalno budemo jaki.

– Lakše je uzeti tabletu protiv bolova nego sebi postaviti pitanje zbog čega mjesecima ili godinama živimo pod pritiskom – konstatuje Maja Savanović Zorić.

Briga o mentalnom zdravlju nije luksuz

Ona navodi da se kao psiholog i kao čovjek više puta uvjerila da tijelo i emocije ne možemo posmatrati odvojeno.

U periodima kada je i sama bila izložena velikom stresu i brojnim odgovornostima, Zorićeva kaže da je osjetila kako tijelo šalje signale koje nije bilo mudro ignorisati.

– To iskustvo me je dodatno podsjetilo da briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, već važan dio brige o cjelokupnom zdravlju – naglašava ona.