Opsovali ste pred djecom: Nije smak svijeta, evo kako da ispravite grešku
24.11.2025. | 10:43Gotovo svaki roditelj se barem jednom našao u istoj nezgodnoj sceni, iz usta im izleti psovka baš u trenutku kada se dijete pojavi u prostoriji. Slijedi kratka panika, osećaj krivice i onaj poznati pogled mališana koji jasno govori, upravo ste izgovorili “ružnu riječ”.
Ipak, uprkos roditeljskim strahovima koji jesu opravdani, istraživanja pokazuju da su djeca daleko otpornija nego što pretpostavljamo i da povremena psovka koja “izleti” neće ostaviti posljedice.
Stručnjaci navode da djeca vrlo rano počinju da prepoznaju psovke i do polaska u školu u prosjeku nauče između 30 i 40 uvrjedljivih izraza. Međutim, istovremeno naglašavaju kako praktično ne postoji dokaz da samo slušanje psovki negativno utiče na razvoj djeteta. Povremena psovka, izrečena u afektu, neće ostaviti dugoročne posljedice. Puno je važnije šire okruženje u kojem dijete odrasta, atmosfera poštovanja, način komunikacije i primjer koji roditelji svakodnevno daju.
Da li je psovanje pred decom zaista toliko štetno kao što mislimo?
Zašto ne treba paničiti?
Bez obzira da li psujete često ili samo u trenucima bolnog iznenađenja, na primjer kada vam dijete biciklom pređe preko noge, velika je vjerovatnoća da su vaši mališani već čuli neku “zabranjenu” riječ. Roditelje to često duboko uznemiri, jer se boje da su “uprljali” dječju nevinost. Naravno, važno je razlikovati psovanje pred djecom od psovanja djeci. Vrijeđanje, omalovažavanje i agresivni ispadi prema djetetu oblik su emocionalnog zlostavljanja. Ali izgovoriti psovku u njihovoj blizini nije nešto što će ugroziti njihovo mentalno ili jezičko zdravlje.
Bergen, koji je i sam roditelj, objašnjava da je često pokušavao da se autocenzuriše, ali se zapitao ima li to uopšte smisla. Njegov naučni zaključak – nema razloga za pretjeranu brigu. U svojoj knjizi “What the F: What Swearing Reveals About Our Language, Our Brains, and Ourselves” Bergen objašnjava da obične psovke, one koje se izgovaraju u ljutnji, frustraciji ili šali, nemaju direktan negativan produkt na dijete. Roditelji najčešće strahuju da će dijete u pogrešnom trenutku ponoviti takvu riječ, na primjer u školi.
Međutim, ono što djeci može nauditi jesu pogrdne riječi i uvrede usmjerene prema drugim ljudima. Zlonamjerne primjedbe, vrijeđanje ili omalovažavanje uče djecu obrascima ponašanja koji kasnije mogu da se pretvore u agresiju ili vršnjačko nasilje. U tom slučaju riječ nije problem sama po sebi, nego namjera koja stoji iza nje.
Kako najbolje reagovati kad vam “izleti”?
Djeca će tokom odrastanja ionako čuti razne psovke, u školi, na internetu, u javnom prevozu. Zato je ključno da roditelji takve situacije iskoriste kao priliku za razgovor i učenje. Umjesto paničnog ispravljanja, jednostavno objasnite djetetu da postoje riječi koje odrasli ponekad koriste, ali da one nisu prikladne u svim situacijama. Dodajte i da ste pogriješili, izvinite se i nastavite dalje.
Prema istraživanjima, djeca puno više pamte kako se roditelji nose sa sopstvenim greškama, frustracijama i impulsima nego svaku riječ koju izgovore. Zato stručnjaci ističu da trenutak u kojem opsujete pred djetetom ne mora biti razlog za paniku, može biti prilika za dobru lekciju o odgovornosti, emocijama i komunikaciji.
