Nije svejedno koliko šetate psa: Dob i rasa prave razliku

09.04.2026. | 18:43

Koliko dugo trebate šetati svog psa ne zavisi samo o njegovoj energiji ili vašem entuzijazmu.

Veterinari ističu da dob, rasa, zdravstveno stanje, pa čak i podloga po kojoj pas hoda, igraju ključnu ulogu u određivanju optimalnog nivoa aktivnosti bez rizika od povreda.

Razumijevanje potreba psa u svakoj životnoj dobi pomaže vlasnicima u stvaranju sigurnih i zdravih navika za njihove ljubimce, piše “Newsweek”.

Štenci – sa njima oprezno

Sa štencima treba biti oprezan kad je riječ o vježbi jer se njihove kosti još razvijaju.

Lisa Kan, veterinarka iz “Embrace Pet Insurancea”, preporučuje jednostavno pravilo: “Pet minuta strukturisane šetnje po mjesecu starosti, najviše dva puta dnevno.”

Takve šetnje trebaju biti kratke jer “ponavljajuća, forsirana aktivnost može opteretiti zglobove u razvoju”, pojasnila je Kan za “Newsweek”.

Dodala je da je slobodna igra sigurnija opcija jer se štenci tokom nje prirodno samoregulišu.

Elena Širli, glavna veterinarka u klinici “CityVet-Charlotte Uptown”,  istakla je da su mladi psi osjetljivi zbog ploča rasta koje se još nisu zatvorile.

Navela je da je trčanje po mekšim površinama najbolji izbor, dok bi tvrde podloge trebalo izbjegavati dok pas ne odraste.

Kratka ubrzanja na dionicama od 25 do 45 metara mogu pomoći psu da se nauči usklađivati tempo sa vlasnikom, ali isključivo na mekanim terenima koji ublažavaju udarce.

Mladi psi – postepeno produživati trajanje šetnji

Kada psi uđu u dob od šest do 18 mjeseci, njihova izdržljivost raste pa mogu podnijeti i duže izlaske.

Kanova kaže da se u ovoj fazi trajanje šetnji može postepeno produžavati.

Ipak, sa velikim rasama i dalje je potreban oprez jer se njihove ploče rasta sporije zatvaraju.

Širlijeva dodaje da vlasnici mogu početi postepeno povećavati udaljenost ili uvoditi trčanje tek nakon što se potvrdi da su ploče rasta zatvorene.

Pritom je idealno birati mekše staze kako bi se zaštitili zglobovi, posebno kod rasa sklonih problemima sa kukovima ili laktovima.

Odrasli psi – većina dobro podnosi redovne vježbe

Većina zdravih odraslih pasa dobro podnosi redovnu vježbu prilagođenu rasi.

Kanova navodi da im obično koristi od 30 do 90 minuta aktivnosti dnevno, iako se potrebe znatno razlikuju.

Neki su psi prirodno manje aktivni, dok rase sa visokom nivoom energije mogu zahtijevati mnogo intenzivnije vježbanje kako bi ostale uravnotežene i zdrave.

Karin Kolijer, medicinska direktorica u veterinarskoj klinici “Hillside” u Dalasu, smatra da odrasli psi u dobi od jedne do šest godina mogu šetati “jedan do dva sata dnevno”, pod uslovom da su postepeno naviknuti na taj nivo aktivnosti.

Stariji psi – kraće šetnje sporijim tempom

Kako psi ulaze u stariju dob, vježbanje ostaje važno, ali bi trebalo biti nježnije.  Kanova preporučuje kraće šetnje sporijim tempom, uz pažljivo praćenje znakova ukočenosti ili umora.

Mentalna stimulacija za starije pse postaje jednako korisna kao i fizička aktivnost.

Kolijerova je rekla da stariji psi u dobroj formi i dalje mogu podnijeti šetnju od sat vremena, dok je psima sa artritisom potrebno skratiti boravak vani.

Takođe je istakla plivanje kao odličnu aktivnost niskog intenziteta jer voda smanjuje pritisak na zglobove.

Širlijeva je kazala da posmatranje ponašanja psa – da je li uzbuđen ili oklijeva – pomaže u određivanju sigurnog tempa za njih.

Intervalne šetnje sa kratkim dionicama trčanja mogu biti dobar izbor za starije pse koji i dalje uživaju u kretanju.

Znakovi pretjerane ili nedovoljne aktivnosti

Kanova je objasnila da se manjak aktivnosti može vidjeti kroz destruktivno ponašanje, pretjerano lajanje, hiperaktivnost ili nemogućnost psa da se smiri.

S druge strane, previše vježbanja može se prepoznati po “nespremnosti za šetnju, umoru, slabosti, boli, šepanju, povredi ili ukočenosti dan nakon aktivnosti.”

Širlijeva dodaje da bolni mišići, oštećeni jastučići na šapama ili simptomi povezani sa vrućinom mogu biti signali za pretjerani napor, dok dosada i debljanje upućuju na nedovoljno kretanja.

Prema riječima Kolijerove, teško dahtanje, šepanje ili zaostajanje tokom šetnje jasni su znakovi umora. Neaktivni psi mogu djelovati nemirno ili dobijati na težini.

Veterinari su složni da vježbu treba prilagoditi svakom psu pojedinačno.

“Ne postoji univerzalno pravilo koje vrijedi za sve”, kaže Širlijeva.

Dob, rasa, zdravlje, vremenski uslovi i vrsta podloge utiču na to što je za psa sigurno i prikladno.

Ako niste sigurni, krenite polako, pratite kako se vaš pas ponaša i posavjetujte se sa veterinarom kako biste osmislili najbolji plan aktivnosti.