Mnogi prave grešku, a evo šta običaji nalažu: Ovo uradite sa viškom slavskog kolača nakon slave

04.11.2026. | 22:41 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kada se slegnu utisci nakon slavskog ručka, sabiraju utisci i isprate posljednji gosti, u svakom domaćinstvu ostane ovišak hrane.

Među preostalim đakonijama, posebno mjesto zauzima slavski kolač. U našoj tradiciji, on nije običan hljeb koji se kupuje u pekari niti puka dekoracija slavske trpeze. Slavski kolač je osveštani prinos, simbol hljeba života i izraz zahvalnosti svecu zaštitniku i bogu.

Upravo zbog te posebne simbolike, postavlja se važno pitanje: šta učiniti sa dijelom kolača koji nije pojeden tokom slave?

Najveća greška: Bacanje u smeće

Najveća i nažalost najčešća greška koju ljudi prave jeste da preostali, sasušeni slavski kolač bace u kontejner ili kantu za otpatke zajedno sa ostalim otpadom. Prema shvatanju tradicije i sveštenstva, bacanje osveštane hrane predstavlja veliki grijeh i izraz nepoštovanja prema blagoslovu koji je unet u kuću. Slavski kolač nikada ne smije završiti u smeću.

Dijeljenje sa komšijama i porodicom

Slavski kolač se po prirodi stvari ne čuva da stoji radi izgleda, već mu je svrha da se sječe, djeli i jede, jer se upravo kroz njegovo konzumiranje prima blagoslov u domu. Umjesto da se prepusti propadanju ili, ne daj bože, baci, višak kolača ima svoje pravo, plemenito mjesto.

Dijeljenje slavskog kolača komšijama duboko je ukorijenjeno u našoj tradiciji i predstavlja izuzetno lijep gest. Slava nikada nije bila samo uži porodični čin, već radost koja se širi na okruženje. Kada komšiji odnesete parče svježeg kolača uz malo slavskog žita, vi zapravo dijelite berićet i toplinu svog doma, jačajući dobrosusedske odnose, prenosi Najžena.

Zamrzavanje za kasnije – ukoliko je ostala veća količina, kolač možete isijeći na manje komade i zamrznuti. Kada poželite, izvadite ga, ostavite da se odledi i lagano podgrijete – zadržaće svežinu i moći će u potpunosti da se iskoristi.

Pravi smisao slavskog kolača ostvaruje se tek onda kada se on upotrebi onako kako je i namijenjen – da bude podjeljen sa onima sa kojima delimo životni prostor, u duhu zajedništva, zahvalnosti i poštovanja naših starih običaja.