Koliko šećera dnevno je bezbjedno? Stručnjaci dali jasan odgovor

24.04.2026. | 18:55

Šećeri su prisutni gotovo svuda u našoj ishrani. Nalaze se prirodno u hrani ili se dodaju raznim prehrambenim proizvodima i napicima. Izvori šećera u ishrani uključuju voće i voćne sokove, bezalkoholna pića, med, džemove i marmelade, proizvode od povrća (npr. kečap od paradajza), gotova jela, deserte i druge slatke poslastice.

Šećeri su važni kao direktan izvor energije za naš mozak i mišiće i imaju svoje mjesto u zdravoj ishrani.

Međutim, količina i vrsta hrane iz koje ih konzumiramo su ključni.

Zbog sve veće dostupnosti hrane i pića bogatih šećerom, njihova potrošnja je posljednjih decenija porasla iznad onoga što bi mnogi od nas smatrali zdravim. Prekomjerni unos šećera povezan je sa gojaznošću, dijabetesom tipa 2 i drugim zdravstvenim problemima. Zato se sve češće postavlja pitanje: koliko šećera zapravo treba da konzumiramo dnevno?

Gdje se šećer krije u našoj ishrani?

Šećer se nalazi u mnogim namirnicama, često na mjestima gdje ga ne očekujemo.

Najčešći izvori su:

voće i voćni sokovi
gazirana i zaslađena pića
med, džemovi i marmelade
kečap i gotovi sosovi
industrijski pripremljena jela
deserti, kolači i slatkiši
Važno je razumjeti da se šećer ne nalazi samo u slatkišima, već i u svakodnevnim „slanim“ proizvodima.

Koliko šećera stručnjaci preporučuju dnevno?

Preporuka Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da slobodni šećeri čine manje od 10% dnevnog energetskog unosa, a za dodatne zdravstvene koristi čak i manje od 5%.

Za odraslu osobu to znači:

do 50 g šećera dnevno (10%)

idealno oko 25 g šećera dnevno (5%)

To je otprilike:

6–12 kašičica šećera
jedna čaša gaziranog pića već može dostići dnevni maksimum

Preporuke Evropska agencija za bezbjednost hrane (EFSA)

Evropska agencija za bezbjednost hrane naglašava da unos dodatih i slobodnih šećera treba da bude što je moguće manji kao dio uravnotežene ishrane, bez jasno definisane „bezbjedne gornje granice“.

Dodati, slobodni i prirodno prisutni šećeri – postoji li razlika?

Iako se šećeri često dijele na prirodne, dodate i slobodne, oni su hemijski u suštini isti. Međutim, hrana koja prirodno sadrži šećere – kao što su žitarice, mahunarke, voće i povrće – obično sadrži i vlakna i druge hranljive materije, pa je samim tim zdravija od hrane koja sadrži uglavnom slobodne ili dodate šećere.

Visok unos slobodnih i dodatih šećera povezan je sa povećanim rizikom od mnogih bolesti koje se mogu spriječiti, dok šećeri iz ishrane bogate integralnim žitaricama, voćem i povrćem ne predstavljaju takav rizik.

Šećer naspram zdravlja

Prekomjerni unos šećera povezan je sa:

prekomjernom tjelesnom težinom

gojaznošću kod djece i odraslih

povećanim rizikom od metaboličkih bolesti

Zato većina stručnih smjernica preporučuje ograničavanje unosa šećera, posebno iz zaslađenih pića i industrijskih proizvoda.

Kako smanjiti unos šećera u svakodnevnoj ishrani?

Nekoliko jednostavnih koraka može značajno smanjiti unos šećera:

zamijenite gazirana pića vodom ili nezaslađenim čajem

čitajte deklaracije i etikete proizvoda

birajte prirodne izvore slatkoće (voće)

izbjegavajte „skriveni šećer“ u gotovim jelima

smanjite količinu šećera u kafi i čaju

Šećer nije nužno „neprijatelj“ u ishrani, ali ono što je ključno jeste njegova količina. Svjesnim izborom i boljim razumijevanjem izvora šećera moguće je značajno poboljšati kvalitet ishrane i očuvati dugoročno zdravlje.