Kako da skinete masne naslage sa stomaka? Opasne ćelije luče hormone i dižu krvni pritisak

21.10.2025. | 21:44

Bez obzira na oblik tijela, višak masnog tkiva nije dobar za vaše zdravlje.

Međutim, masne naslage na bokovima i uvećan stomak nisu isto. Kada je riječ o tjelesnoj masti, njena lokacija ima veliki značaj — a svaka nova godina donosi sve više dokaza da je mast koja se nalazi duboko u stomaku opasnija od one koju možete uhvatiti prstima.

Kod većine ljudi, oko 90% tjelesne masti je potkožno masno tkivo — ono koje se nalazi neposredno ispod kože. Ako pritisnete stomak i osjetite meku masnoću, to je potkožna mast. Preostalih 10% čini visceralna, odnosno intraabdominalna mast, koja se nalazi ispod čvrstog trbušnog zida i nije dostupna dodiru, piše Medicinski fakultet Harvard.

Smještena je u prostorima oko jetre, crijeva i drugih organa, a dio se skladišti i u omentumu – preklopu tkiva nalik na kecelju, koji se nalazi ispod trbušnih mišića i prekriva unutrašnje organe. Omentum postaje sve tvrđi i deblji kako se puni masnim naslagama.

Iako visceralna mast čini samo mali dio ukupne tjelesne masti, ona ima ključnu ulogu u razvoju različitih zdravstvenih problema.

Kako žene ulaze u srednje životno doba, odnos masnog tkiva prema ukupnoj tjelesnoj težini ima tendenciju da se poveća — više nego kod muškaraca — a skladištenje masti počinje da se premješta ka gornjem delu tijela, umjesto ka bokovima i butinama.

Čak i ako ne dobijete na težini, obim struka može da poraste za nekoliko centimetara, jer visceralna mast vrši pritisak na trbušni zid iznutra.

Zašto su visceralne masti opasne

Masno tkivo se nekada smatralo pasivnim skladištem energetskih rezervi. Međutim, istraživanja su pokazala da su masne ćelije — naročito one koje čine visceralnu mast — biološki aktivne.

Jedno od najvažnijih otkrića od sredine 1990-ih jeste saznanje da je masna ćelija zapravo endokrini organ — ona luči hormone i druge molekule koji imaju dalekosežne efekte na različita tkiva u tijelu.

Prije nego što su naučnici otkrili da mast djeluje kao endokrina žlijezda, smatralo se da je njen glavni rizik u tome što oslobađa slobodne masne kiseline u krvotok i jetru, čime utiče na proizvodnju holesterola.

Danas znamo da je priča mnogo složenija. Istraživači su identifikovali čitav niz hemijskih supstanci koje povezuju visceralnu mast sa iznenađujuće širokim spektrom bolesti.

Potkožna mast proizvodi veći udio korisnih molekula, dok visceralna mast stvara više supstanci koje mogu imati štetne posljedice po zdravlje.

Visceralna mast proizvodi veće količine proteina poznatih kao citokini, koji mogu izazvati hroničnu upalu niskog nivoa, a faktor su rizika za srčana oboljenja i druge hronične bolesti.

Takođe proizvodi prekursor angiotenzina, proteina koji izaziva sužavanje krvnih sudova i povećanje krvnog pritiska.

Od masti do bolesti

Visceralna mast može se mjeriti na više načina. Najpreciznije metode su CT skeneri i MRI, ali su skupi i rijetko dostupni, pa se istraživači često oslanjaju na procjene zasnovane na obimu struka ili odnosu obima struka prema visini. Da bi se izbjeglo da se mjeri samo ukupna gojaznost, dodatno se provjerava da li je obim struka veći od prosjeka za određeni indeks tjelesne mase (BMI).

Visceralna mast povezana je sa brojnim hroničnim oboljenjima, uključujući:

Kardiovaskularne bolesti

Više studija je potvrdilo ovu vezu. Na primjer, veliko istraživanje među Evropljankama uzrasta od 45 do 79 godina pokazalo je da žene sa najvećim obimom struka (i najvećim odnosom struka prema bokovima) imaju više nego dvostruko veći rizik od razvoja srčanih bolesti. Taj rizik je ostao gotovo dvostruk i nakon korekcije za druge faktore — krvni pritisak, holesterol, pušenje i BMI.

Čak i kod zdravih, nepušača, dodatna dva inča (oko 5 cm) u obimu struka povećavaju rizik od srčanih bolesti za 10 odsto.

Povećan volumen visceralne masti negativno utiče i na druge faktore rizika: viši krvni pritisak, povišen šećer i trigliceridi, niži nivo HDL (“dobrog”) holesterola. Ove promjene zajedno čine metabolički sindrom — ozbiljan rizik za srčana oboljenja i dijabetes tipa 2.

Demencija

Istraživači su ustanovili da osobe u ranim četrdesetim sa najvišim nivoom abdominalne masti imaju skoro tri puta veći rizik od razvoja demencije (uključujući Alchajmerovu bolest) do sredine sedamdesetih ili ranih osamdesetih godina. Povezanost nije primijećena kod gojaznosti u vidu povećanog obima butina.

Astma

U velikoj studiji među učiteljicama u Kaliforniji, žene sa obimom struka većim od 89 cm imale su 37% veći rizik od razvoja astme — čak i ako im je tjelesna težina bila u granicama normale. Rizik je bio najveći kod žena koje su imale i veliki struk i višak kilograma.

Istraživači vjeruju da visceralna mast povećava rizik od astme zbog svojih inflamatornih efekata u cijelom tijelu, uključujući disajne puteve.

Rak dojke

Analiza više studija pokazala je da žene prije menopauze sa abdominalnom gojaznošću (najveći odnos struka prema visini) imaju veći rizik od raka dojke. Kod žena u postmenopauzi, veza između velikog struka i rizika od raka dojke nije bila značajna kada se uzme u obzir BMI.

Rak debelog crijeva

Osobe sa najviše visceralne masti imaju tri puta veći rizik od razvoja adenoma (prekanceroznih polipa) u debelom crijevu u poređenju sa onima sa najmanje visceralne masti.

Veza je potvrđena i nakon kontrole drugih faktora rizika. Takođe je utvrđeno da su adenomi povezani sa insulinskom rezistencijom, što može biti mehanizam koji povećava rizik od raka.

Kako smanjiti (i spriječiti) visceralnu mast

Gdje ćete skladištiti mast zavisi od genetike, hormona, starosti, težine pri rođenju (manje bebe kasnije lakše nakupljaju mast u stomaku) i od toga da li ste rađali (žene koje su rađale imaju više visceralne masti od onih koje nisu).

U mladosti, žene u prosjeku imaju manje visceralne masti od muškaraca, ali se to mijenja sa menopauzom. Ne možete promijeniti gene, rođenu težinu ili zaustaviti menopauzu — ali možete uticati na to koliko visceralne masti ćete nakupiti.

Dobra vijest je da se ova mast lakše metaboliše u masne kiseline i bolje reaguje na dijetu i fizičku aktivnost nego mast na bokovima i butinama.

Krećite se

Vježbanjem se može smanjiti obim struka. Čak i bez gubitka težine, gubi se visceralna mast i dobija mišićna masa.

Preporučuje se najmanje 30 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta dnevno — brzo hodanje, lagana vožnja bicikla.

Dodajte pokret i u svakodnevne zadatke: parkirajte dalje, koristite stepenice umjesto lifta, stojte dok telefonirate.

Aerobne aktivnosti i trening snage (vježbe sa tegovima) pomažu u smanjenju visceralne masti. Vježbe za stomak, poput trbušnjaka, mogu ojačati mišiće, ali ne utiču direktno na visceralnu mast. Vježbanje takođe pomaže da se mast ne vrati.

Pravilno se hranite

Birajte uravnoteženu ishranu koja pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine. Izbjegavajte proizvode koji podstiču taloženje masti u stomaku, posebno jednostavne šećere poput fruktozom zaslađenih pića i grickalica.

Nemojte pušiti

Što više pušite, veća je vjerovatnoća da će se mast skladištiti u stomaku, a ne na bokovima i butinama.

Spavajte dovoljno

Premalo sna je štetno. Petogodišnja studija pokazala je da odrasli mlađi od 40 godina koji su spavali pet sati ili manje po noći imaju značajno više visceralne masti. Ali ni previše sna nije dobro — mladi koji su spavali više od osam sati takođe su nakupili više visceralne masti. (Ova veza nije primijećena kod osoba starijih od 40 godina).