Gdje griješimo? Prosječan Italijan povrati kad vidi kako spremamo tjesteninu
01.11.2025. | 14:01Kuvanje tjestenine mnogima od nas dolazi gotovo instinktivno. Uostalom, to je jedno od prvih jela koje naučimo da kuvamo sami – čak i ako su ti rani pokušaji podrazumevali samo makarone sa sirom. Ipak, iznenađujuće je koliko nas i dalje pravi česte greške kada je u pitanju priprema tjestenine i to ozbiljno utiče na krajnji rezultat.
1. Nedovoljno posoljena voda za kuvanje
Ako postoji jedna stvar koju treba usvojiti kao osnovno pravilo kuvanja tjestenine, to je pravilno soljenje vode u kojoj se kuva. Proces ključanja je jedini trenutak kada zaista možete začiniti samu tjesteninu – sve ostalo je začinjavanje sosa. Zamislite da kuvate rebarca bez soli i začina, potpuno bezukusna, i mislite da će roštilj sos to nadoknaditi. Voda za tjesteninu treba da bude slana.
Probajte vodu prije nego što dodate testeninu – ako nije slana kao dobra pileća supa, dodajte još soli, po jednu kašiku, dok ne postignete pravi ukus.
2. Dodavanje ulja u vodu za tjesteninu
Iako je poželjno da posolite vodu, nije preporučljivo da dodajete ulje u pokušaju da ‘začinite’ tjesteninu ili sprečite da se lijepi. Ulje će ostati na površini tjestenine poslije cjeđenja, i dok može pomoći da se rezanci ne zalijepe jedni za druge, takođe će sprečiti sos da se lijepo zalijepi za njih.
3. Nedovoljno često (ili prekasno) provjeravanje tjestenine
Al dente znači ‘na zub’, što je kod za: ‘tjestenina nije raskuvana’. Ne želite da vaša tjestenina bude kašasta – svaka makarona treba da zadrži svoj oblik, izdrži sos i pruži prijatnu, blago žvakastu teksturu. Ali isto tako, ne želite ni da bude tvrda u sredini – ‘na zub’ ne znači ‘zalepljena za zub’. Počnite da probate tjesteninu dva do tri minuta prije vremena navedenog na pakovanju, a zatim proveravajte svaki minut dok ne dobijete savršenu teksturu.
4. Ne sačuvate malo vode od kuvanja tjestenine
Ta skrobna, slana voda je magični sastojak koji pravi razliku između savršeno kremastog sosa koji se obavija oko svakog komadića tjestenine i sosa koji djeluje kao da je samo nabacan odozgo.
Dodavanje malo te vode prilikom kombinovanja testenine i sosa ključno je za postizanje ujednačenog i bogatog jela. Uvijek sačuvajte šolju ili dve vode prije ceđenja.
5. Isperete tjesteninu poslije kuvanja
Onaj skrob iz vode za kuvanje ostaje na površini ocjeđene tjestenine i pomaže da se sos bolje zalijepi – kao jestivo lijepilo. Uostalom, riječ ‘pasta’ potiče od ‘pašte’, što bi moglo da vas podseti da ne uključujete mlaz hladne vode na cjediljku punu skuvane tjestenine. Jedini izuzetak je tjestenina koja se koristi u hladnim salatama – u tom slučaju, kratko ispiranje hladnom vodom zaustavlja dalje kuvanje.
Da li ste pravili neku od ovih grešaka? Pišite nam u komentaru kako ih vi spremate.
