Emir Kusturica je Andriji tražio da se ugoji zbog uloge: Ovako su tekli dogovori

11.06.2026. | 21:40

Nakon decenije od snimanja svog posljednjeg igranog filma „Na mlečnom putu”, Emir Kusturica započeo je rad na novom ostvarenju „Čuružanka“, porodičnoj drami koja u fokus stavlja složene porodične odnose, nasleđe i emotivne rane koje godinama ostaju nerazriješene.

U filmu igraju Tamara Dragičević i Andrija Milošević, koji ne kriju uzbuđenje zbog saradnje sa proslavljenim rediteljem. Na početku snimanja filma govorili su o tome kako su doživjeli Kusturičin poziv, radu na novim likovima i temama koje će „Čuružanka“ donijeti publici.

Govoreći o trenutku kada je stigao poziv za film, Tamara Dragičević nije željela previše da otkriva lične utiske.

– Rekla sam da je poziv došao u jednom posebnom trenutku, a uvijek je lijepo kada nam se čini da se nešto dešava u najboljem i najljepšem momentu. U mom slučaju je zaista bilo tako. Zapravo me je prvo pozvao producent Zoran Janković i rekao:

– Ti radiš Kusturičin film, ima za tebe jedna lijepa i velika uloga. Jedva sam čekala da uzmem scenario. Već sutradan sam otišla u “Košutnjak film”, pročitala ga, naravno, u jednom danu, i od tada nekako kreće ova naša priča. To je bilo prije otprilike dva i po mjeseca, kada sam dobila poziv. Polako su počele pripreme, a u nama se već rađao taj lik i na nekom nesvjesnom nivou počeli smo da razmišljamo o njemu, uz sve obaveze koje smo imali – predstave i privatni život. I evo nas danas ovdje, spremni, orni, a svako u sebi nosi nešto svoje.

Mogu samo da kažem da sam jedan ovako predivan osjećaj imala još jednom u karijeri, koja nije ne znam koliko velika, i pokazalo se da me taj osjećaj nije prevario. Sličan, možda čak i isti osjećaj imam i sada kada je riječ o ovom filmu i ovom snimanju. To me raduje i nekako mi uliva sigurnost – priča glumica.

Na pitanje šta izdvaja porodičnu dramu „Čuružanka“ u odnosu na mnoge domaće i strane filmove koji se bave povratkom dece u porodični dom, nasledstvom i neriješenim traumama, Tamara ističe da je ključ upravo u ljudskosti priče.

– Prije svega, to je iskrena, topla i uzbudljiva priča. Ne znam zašto je to tako, ali kao da su se kod nas pomalo zaboravile porodične teme. Kao da smo ih se u jednom trenutku zasitili ili možda ljudi više nisu znali iz kog dramaturškog i rediteljskog ugla da im priđu. A publika se, i na filmu i u pozorištu, uvijek najviše raduje tim ljudskim, naizgled običnim pričama koje možda nisu velike, a zapravo jesu najveće kada se bavimo odnosima unutar porodice. Na kraju svega, to je ono najvažnije i najljepše što nam ostaje.

Svi živimo sa svojim porodicama, onima iz kojih smo potekli i onima koje smo sami stvorili. Tako da je svaka nesrećna i drugačija na svoj način – ističe umjetnica.

Govoreći o tome koliko je glumcu teško da, radeći na ovakvoj temi, ne posegne za ličnim iskustvima i emocijama, Tamara kaže da je to gotovo nemoguće izbjeći.

– Svaka priča je nova, posebna i drugačija. Ali svi mi sigurno, na jednom dubokom i nesvesnom nivou, crpimo iz svojih života i iz svog emotivnog pamćenja. I meni se sada javljaju neke asocijacije koje su mi bliske i bude u meni emocije koje možda hoću, a možda i neću potpuno osvijestiti. Ali sigurna sam da svako od nas prolazi kroz to sada, pred početak snimanja, a sigurno i tokom samog snimanja. Upravo je to najuzbudljivije.

Za Andriju Miloševića, Kusturičin poziv predstavlja mnogo više od nove uloge.

– Za svakog glumca ovo je, faktički, priznanje. Kada vas pozove ovakav reditelj, to znači da vas je gledao. Nije vas pozvao bez veze. Gledao vas je i rekao: “Pa ovaj je super, dobar glumac, dobra glumica. Ovo mi treba.” Okupio je zaista fantastičnu ekipu.

Od Vahida Džankovića pa nadalje, svi su fenomenalni glumci, vidjećete. Naravno, na čelu sa Vesnom Trivalić, jednom od naših glumačkih legendi uz koju smo, pretpostavljam, svi odrastali. Zato će ovo biti izuzetno zanimljivo iskustvo. Za glumca je uvijek posebno kada radi ovako veliku, a istovremeno intimnu stvar. Ovo je film koji sigurno teži umjetničkom izrazu i koji će biti urađen na vrhunskom nivou, jer iza njega stoji takav reditelj. Kusturica je simbol naše kinematografije i kada igrate u njegovom filmu, to je zaista nešto posebno.

Kada je riječ o omiljenim naslovima iz Kusturičinog opusa, Andrija nema dilemu, prenosi Blic.

– Uvijek su to “Sećaš li se Dolly Bell?” i “Otac na službenom putu”. Za mene je to nešto najbolje.