FOTO: ILUSTRACIJA
Šta otkrivaju dokumenti o Aerodromu Trebinje: Evo kolika pista će biti izgrađena na jugu SrpskeFOTO
08.07.2026. | 07:46
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Aerodrom Trebinje godinama je bio jedna od onih tema na koje se u Hercegovini i Republici Srpskoj odmahivalo rukom. Najavljivan je kao veliki razvojni projekat, pa odgađan, premještan, gašen, ponovo osnivan i vraćan u političke govore.
Sada, gotovo dvije decenije od prvih najava, projekat je dobio najkonkretniji administrativni trag do sada. Za aerodrom sa poletno-sletnom stazom dugom 3,5 kilometara pokrenuta je procedura izdavanja ekološke dozvole.
To još ne znači da gradnja počinje. Ne znači ni da će avioni uskoro sletjeti kod Trebinja. Ali znači da je priča koja je godinama izazivala podsmijeh ušla u fazu u kojoj više nije dovoljno reći samo da “od toga neće biti ništa”.
Dokumenti koje je analizirao BL portal pokazuju šta je stvarno planirano zapadno od Trebinja, prema Humu, Taleži, Cerovcu i entitetskoj liniji sa Federacijom BiH. U njima se vide pista, terminal, toranj, gorivo, otpadne vode, buka, najbliže kuće, šumsko zemljište, stara naselja, Trebišnjica, Ombla i pitanja koja tek treba javno objasniti.
Grad Trebinje je 19. juna 2026. obavijestio javnost da je dostavljen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole za izgradnju i rad Aerodroma Trebinje, sa poletno-sletnom stazom maksimalne dužine 3.500 metara, na teritoriji katastarskih opština Raševići, Kurtovići i Pravice. Zainteresovana javnost ima rok od 20 dana za uvid u zahtjev i dokumentaciju.
Sam zahtjev investitora nosi datum 4. jun 2026. godine, a u njemu se navodi da je investitor „Aerodrom Trebinje“ d.o.o. Trebinje. Izrađivač dokaza uz zahtjev je Institut za građevinarstvo „IG“ iz Banjaluke.
Skoro 20 godina najava
Priča o aerodromu u Trebinju počela je još 2006. godine. Prvo se govorilo o Zupcima, zatim su dolazile nove najave, studije, rokovi i uvjeravanja da je projekat od strateškog značaja.
Godine su prolazile, a aerodrom nije dobio pistu, avione i putnike. Projekat je u međuvremenu mijenjao lokacije i političke faze. Staro javno preduzeće je ugašeno, a priča je ponovo otvorena 2020. godine, kada u projekat ulazi Srbija preko „Aerodroma Srbije“.
Od tada Aerodrom Trebinje ponovo ima upravu, političku podršku i nove rokove, ali i dalje nema gradilište koje bi javnost uvjerilo da se od obećanja zaista prelazi na beton.
Zato je najnovija dokumentacija važna. Ona ne zatvara pitanje da li će aerodrom biti izgrađen, ali prvi put vrlo konkretno pokazuje šta se planira, gdje se planira i šta bi taj projekat značio za prostor i ljude koji tamo žive.
Ne planira se mali aerodrom
Prema dokumentaciji, Aerodrom Trebinje je zamišljen kao aerodrom koji bi omogućio slijetanje, polijetanje i kretanje vazduhoplova tokom cijele godine, danju i noću, u svim vremenskim uslovima.
Planirane su usluge kontrole letenja, upravljanja vazdušnim saobraćajem, vazduhoplovne meteorologije i vazduhoplovnog informisanja. Aerodrom ima referentni kod 4E, a kao referentni tip vazduhoplova naveden je Airbus A330-200.
Poletno-sletna staza planirana je u pravcu sjeverozapad-jugoistok, dužine 3.500 metara i širine 45 metara. Uz pistu se planiraju rulne staze, platforme, zaštitne površine, terminal, kontrolni toranj, vatrogasna stanica, tehnički blokovi, skladišta goriva, eko zona, parking i prateća infrastruktura.
Drugim riječima, u dokumentima se ne planira mali lokalni aerodrom sa simboličnom pistom. Planira se veliki vazduhoplovni kompleks.
Ukupan obuhvat Zoning plana područja posebne namjene „Aerodrom Trebinje“ iznosi oko 1.234 hektara. Od toga je oko 1.144 hektara šumsko zemljište, što čini oko 93 odsto obuhvata. Sama zona kompleksa aerodroma obuhvata oko 302 hektara šumskog zemljišta koje bi bilo prenamijenjeno za potrebe aerodromske infrastrukture.
Planirana bruto građevinska površina objekata iznosi 48.805 kvadrata. To znači da aerodrom u papirima nije samo pista, nego veliki kompleks sa terminalom, tehničkim objektima, servisnim zonama, saobraćajnicama i sistemima za vodu, struju, gorivo i otpad.
Kuće, buka i život uz gradilište
Najkonkretniji i vjerovatno najosjetljiviji dio dokumentacije odnosi se na buku.
U dokumentu su označeni najbliži receptori, odnosno najbliže tačke na kojima se procjenjuje uticaj buke. Najbliža kuća u Humu udaljena je 385 metara od zone izgradnje. U Donjoj Taleži receptori su udaljeni 75 i 140 metara. U Gornjoj Taleži jedan receptor udaljen je svega 20 metara, a drugi 25 metara od zone izgradnje.
To je podatak koji mijenja ton cijele priče.
Aerodrom se u političkim govorima najčešće predstavlja kroz turizam, razvoj, povezivanje Hercegovine sa svijetom i dolazak putnika. U ekološkim dokumentima vidi se i druga strana, a to su mašine, prašina, buka i kuće koje su praktično uz samu zonu budućih radova.
Procjene pokazuju da bi u najgorem scenariju, ako bi više mašina radilo istovremeno, nivoi buke kod najbližih receptora mogli biti značajno iznad dozvoljenih vrijednosti. Zbog toga se predviđaju mjere, među kojima su organizacija gradilišta, izbjegavanje istovremenog rada svih mašina na istom mjestu i postavljanje privremenih bukobrana prema najbližim objektima.
Za građane Huma, Taleže i Cerovca to nije tehnički detalj. To je pitanje kako će se živjeti dok se bude gradilo, ko će mjeriti buku, ko će reagovati ako mjere ne budu dovoljne i da li će najbliža domaćinstva dobiti stvarnu zaštitu ili samo obećanja iz elaborata.
Zemljište krije najneugodnije pitanje
Još ozbiljniji dio dokumentacije odnosi se na zemljište. U avgustu 2023. godine stručni tim Zavoda za agroekologiju Poljoprivrednog instituta Republike Srpske uzeo je uzorke zemljišta na šest lokacija budućeg kompleksa aerodroma. Rezultati su pokazali da je zemljište po osnovu prisustva žive čisto i neopterećeno.
Međutim, isti dokument navodi mnogo problematičnije nalaze.
Srednja opterećenost utvrđena je za cink na svim lokacijama, za olovo na pet lokacija, za bakar na jednoj lokaciji i za hrom na jednoj lokaciji. Visoka i vrlo visoka opterećenost utvrđena je na svim lokacijama za kadmijum, nikl i hrom.
To je rečenica koju nadležni ne bi smjeli preskočiti.
Dokument navodi da su uzroci mogli biti raniji vanjski izvori, uključujući uticaj stare željezničke pruge, ali i prirodno raspadanje stijena. Zatim se navodi da se, prema pravilima, na zemljištima sa koncentracijama iznad graničnih vrijednosti sprovode dodatna istraživanja.
Ipak, zaključak dokumentacije je da dalja istraživanja nisu potrebna jer će se ispitivane površine koristiti za izgradnju aerodromske infrastrukture.
To je možda najvažnije pitanje cijelog postupka: ako su kadmijum, nikl i hrom na svim uzorkovanim lokacijama u visokoj ili vrlo visokoj klasi opterećenosti, zašto dodatna istraživanja nisu potrebna?
Odgovor ne bi smio ostati u fusnoti. Treba ga dobiti od Ministarstva, investitora i izrađivača dokumentacije, jer će se upravo po tim papirima odlučivati o ekološkoj dozvoli.
Voda, krš i Trebišnjica
Treći veliki dio priče je voda.
Aerodrom je planiran u kraškom području, gdje se pitanja površinskih i podzemnih voda ne mogu posmatrati kao običan tehnički problem. Dokumentacija predviđa separatore, kanale i biološke prečistače, ali i odvodnju prema rijeci Trebišnjici.
Za građane je ključno pitanje šta se dešava sa oborinskim, zauljenim i sanitarnim vodama sa piste, platformi, saobraćajnica, parkinga i servisnih zona.
U dokumentaciji se predviđa monitoring podzemnih voda preko pijezometara na projektnoj lokaciji, četiri puta godišnje u periodu intenzivnih građevinskih radova. Predviđen je i monitoring zemljišta, posebno u slučaju akcidenta.
To pokazuje da rizici postoje i da se ne mogu riješiti samo tvrdnjom da će sve biti po propisima.
U praksi, svaka priča o aerodromu kod Trebinja mora odgovoriti na jedno jednostavno pitanje: ko će i koliko često kontrolisati vodu, ko će objavljivati rezultate i šta se dešava ako dođe do curenja goriva, ulja ili drugih materija?
Bez tih odgovora, ekološka dozvola će za građane ostati papir koji više štiti projekat nego prostor.
Hrvatska, Ombla i pitanje ko je kočio projekat
U javnosti se godinama postavlja pitanje ko koči Aerodrom Trebinje. Odgovor nije jednostavan, ali dostupni dokumenti i izjave pokazuju tri glavne prepreke: administrativne procedure, imovinsko-pravna pitanja i prekogranični uticaj.
Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić rekao je krajem maja u Trebinju da će glavni projekat za aerodrom biti završen u roku od 90 dana. Tada je rekao i da je završena studija uticaja na životnu sredinu, da će ekološka dozvola biti urađena u roku od 45 dana nakon podnošenja zahtjeva, te da su obezbijeđene saglasnosti Hrvatske i Crne Gore.
Međutim, dokumentarna slika je složenija od političke poruke.
U izvještajima o postupku vidi se da je prekogranični aspekt bio jedno od najosjetljivijih pitanja, posebno zbog izvorišta Ombla, koje se koristi za vodosnabdijevanje Dubrovnika i okolnih mjesta. Hrvatska strana je u ranijim primjedbama naročito ukazivala na pitanja voda, izvorišta Ombla i prekograničnog uticaja. Za Crnu Goru se navodilo da nakon javnog uvida nije bilo komentara i sugestija na nacrt studije.
Između piste i kuće
Aerodrom se ne planira u praznom prostoru. Dokumenti pokazuju da se lokacija oslanja na naselja Hum, Taležu i Cerovac. To znači da bi se tokom gradnje i kasnijeg rada aerodroma morao promijeniti način kretanja ljudi, vozila, službi i lokalnog saobraćaja.
U velikim projektima prvo se govori o investicijama, putnicima, razvoju i novim radnim mjestima. Ali za mještane je često najvažnije nešto mnogo jednostavnije: kojim putem će do kuće, da li će imati pristup imanju, hoće li biti prašine, da li će im tokom radova nestajati voda ili struja i kome će se obratiti ako buka pređe granice.
Zato su detalji o lokalnim putevima, alternativnim saobraćajnicama i zaštiti najbližih objekata jednako važni kao i podaci o pisti i terminalu. Aerodrom Trebinje ne može se posmatrati samo kao projekat na karti. On se mora posmatrati kao promjena života u nekoliko naselja.
Nije više samo šala, ali nije ni gotova stvar
Najvažnije je ne otići ni u jednu krajnost. Nije tačno reći da je aerodrom i dalje samo prazna priča, jer su zahtjev za ekološku dozvolu, obimna dokumentacija, javni uvid i najavljeni rokovi konkretan pomak. Ali nije tačno ni reći da je sve završeno i da prvi avioni samo čekaju pistu.
Aerodrom Trebinje je izašao iz faze u kojoj je postojao samo kao političko obećanje. Sada postoji kao projekat sa dokumentima, procedurama, procjenama uticaja i rokovima. Ali baš ti dokumenti pokazuju da do prvog leta ima još mnogo pitanja.
Treba znati da li je završeno zemljište. Treba vidjeti glavni projekat. Treba dobiti ekološku dozvolu. Treba razjasniti šta znače saglasnosti Hrvatske i Crne Gore. Treba objasniti nalaze teških metala. Treba zaštititi najbliža naselja. Treba riješiti vodu u krašu. Treba osigurati da monitoring ne bude samo tabela u elaboratu, nego stvarna kontrola na terenu.
Zato je ovo vjerovatno najvažniji trenutak u novijoj istoriji projekta. Ne zato što je aerodrom već izgrađen, nego zato što se prvi put jasno vidi cijena njegovog prelaska iz obećanja u prostor.
