Mnogi slučajevi ostali neprijavljeni: Djeca na meti roditeljskog nasilja i zanemarivanja

27.10.2021. | 18:24

U pandemiji korone, u odnosu na predhodnu godinu, prema zvaničnim podacima nije evidentiran veći broj prijava nasilja nad djecom u porodici, što upućuje na to da su mnogi slučajevi ostali neprijavljeni.

Na ovo upozoravaju iz institucije Ombudsmana za djecu RS, naglasivši da je određeni broj djece trpio nasilje iza zatvorenih vrata, bez mogućnosti da to i prijavi.

Prema podacima centara za socijalni rad (CSR), lani su 784 djeteta bila žrtve nasilja u porodici. U 2019. registrovano je 836, a godinu ranije 889 djece žrtava nekog od oblika nasilja, kažu u ovoj instituciji.

Ombudsman za djecu RS, Dragica Radović, ističe da, iako je pravo djeteta na zaštitu od nasilja jasno definisano i Konvencijom o pravima djeteta, Ustavom RS i zakonima koji uređuju ovu materiju, statistika nažalost pokazuje da je stvarnost za mnogu djecu potpuno drugačija.

Njihovo  pravo na dostojanstvo, zdravlje, razvoj i vaspitanje ozbiljno je ugroženo. Nasilje nad djetetom je ozbiljan društveni problem i danas je jedan od najčešćih oblika kršenja osnovnih prava i interesa djece – kaže Radovićeva za Srpskainfo.

Da nasilje ne prestaje s pandemijom, naglašava, potvrđuje i podatak da je 412 porodica u kojima je evidentirano nasilje nad djecom odranije poznato CSR zbog nasilja u porodici.

“S druge strane, 427 porodica odranije je poznato po nekom drugom osnovu. Dakle, od 784 djece žrtava nasilja, 754 je evidentirano u porodicama koje su odranije poznate CSR zbog nasilja u porodici. To potvrđuje da je 30 djece, ili manje od pet odsto, evidentirano u porodicama koje ranije nisu imali taj problem, odnosno njihov problem nije bio prijavljen nadležnoj službi”, objašnjava Radovićeva.

Nasilje nad djecom u porodici najviše prijavljuju institucije, zatim majke, a najmanje djeca, prenosi Srpskainfo.

Kad je riječ o starosnoj dobi, prema podacima CSR lani su u više od polovine slučajeva, djeca žrtve nasilja u porodici bila uzrasta između sedam i 10, te 11 i 14 godina. Što se tiče počinilaca nasilja, u 62 odsto slučajeva to je otac, u 26 odsto majka, a u 12 odsto slučajeva počinilac je neko drugi.

Podaci CSR pokazuju da je u 2020. u 37 odsto slučajeva bilo prisutno psihičko nasilje. U 32 odsto slučajeva riječ je o zanemarivanju djece, a u 21 odsto o fizičkom nasilju. U osam odsto slučajeva službe su se izjasnile pod „ostalo“, a u dva odsto slučajeva riječ je o seksualnom nasilju.

“Svako nasilje nad djetetom za njega je trauma s teškim i trajnim posljedicama. Nasilje koje se dešava u porodici u svim njegovim oblicima predstavlja najteže oblike ne samo porodičnog, već nasilja uopšte, jer na dijete ostavlja teške fizičke i psihičke posljedice”, kaže Radovićeva.

Dodaje da je potrebno definisati jedinstvene programe prevencije, te obezbijediti kontinuiranu edukaciju zaposlenih koji rade s djecom.

“Takođe, potrebno je izvršiti izmjene i dopune Porodičnog zakona, kojima bi se, između ostalog, adekvatno regulisala pitanja odnosa roditelja i djece, te ovlaštenja CSR za postupanje u konkretnim slučajevima”, poručuje Dragica Radović, ombudsman za djecu RS.