FOTO: Facebook
Kada je odustajanje najveća pobjeda: Cvita Knežić o izazovima na ekstremnim visinama FOTO
27.08.2026. | 08:18
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Na visinama iznad 3.000 metara organizam ulazi u stanje stresa, a glavobolja, mučnina i otežano disanje mogu biti prvi znakovi upozorenja. Zbog toga se uspjeh visokogorske ekspedicije ne mjeri samo osvajanjem vrha, već i sposobnošću planinara da na vrijeme odustane i bezbjedno se vrati kući.
Planinarenje je posljednjih godina postalo jedan od najpopularnijih oblika rekreacije i bijega u prirodu. Istovremeno, sve je više onih koji sa pitomijih domaćih staza prelaze na visokogorske uspone iznad 3.000, 4.000, pa čak i 5.000 metara nadmorske visine.
O tome sa kakvim se izazovima ljudski organizam susreće na tim visinama, kako prepoznati prve simptome visinske bolesti i šta je presudno za bezbjedan povratak kući, za BL portal govori Banjalučanka Cvita Knežić, planinarski vodič III kategorije iz PSU „Abonos“.
Tijelo pod stresom: Aklimatizacija se ne smije požurivati
Aklimatizacija je nezaobilazan dio svakog visokogorskog uspona, jer je organizmu potrebno vrijeme da se prilagodi novim uslovima.
„Naš organizam nije navikao na te visine, pa bi se moglo reći da je na tim visinama u stanju stresa i bori se da se prilagodi novoj situaciji u kojoj se našao. Tijelo se može priviknuti na te visine, odnosno aklimatizovati, ali to se mora polako i postepeno dešavati. Iz tih razloga je praksa kad se ide na te visine da se kratko na njima boravi, pa se vraćamo na manju visinu i opet penjemo na više, kako bi se tijelo priviklo i ‘zapamtilo’ visinu na kojoj je bilo“, objašnjava Knežićeva.
Poseban oprez potreban je kada se pojave prvi simptomi visinske bolesti, jer se stanje može brzo pogoršati.
„Prvi simptomi su glavobolje, mučnina, malaksalost, usporenost i teško disanje. Dok je to u normalnim granicama, to je u redu, ali ukoliko se simptomi pogoršavaju, na primjer, javljaju se halucinacije ili povraćanje, odmah se mora spuštati na nižu visinu“, naglašava sagovornica BL portala.
Zdravstvene pripreme: Pregledi prije odlaska na ekspediciju
Iskustvo i dobra fizička kondicija izuzetno su važni, ali prije odlaska na zahtjevnu ekspediciju potrebno je provjeriti i zdravstveno stanje. Vrsta i obim pregleda zavise od planine, planirane visine i uslova koji očekuju učesnike.
„Na takve visine i ekspedicije obično idu iskusni planinari koji imaju iskustvo i kondiciju te koji su zdravstveno sposobni. Sve zavisi od konkretne planine i visine, ali osnovni pregledi krvne slike, srca i pluća su dovoljni da se isključe zdravstveni problemi pojedinca“, navodi Knežićeva.
Psihička snaga i zajedništvo: Vrh nije važniji od povratka
Ni dobra priprema ne garantuje da će svaki uspon proteći prema planu. Reakcija organizma razlikuje se od osobe do osobe, ali i od jednog uspona do drugog, pa se loš dan ili iznenadne tegobe mogu dogoditi i iskusnim planinarima.
Zato su realna procjena vlastitog stanja i spremnost na odustajanje važan dio odgovornog planinarenja.
„Pored sve pripreme može se desiti da vam bude loš dan ili da jednostavno tijelo reaguje loše na visinu, pa uvijek treba biti spreman da se možda neće popeti vrh i biti spreman odustati. Na ovakvim visinama, pored fizičke spremnosti, izuzetno je bitno i psihičko stanje, jer se nekad hoda po 8 ili 9 sati bez da se progovori, a svaki korak je naporan – čovjek mora biti sam sa sobom dobar da bi došao do cilja“, iskrena je Knežićeva.
Na ekstremnim visinama nema prostora ni za individualne ambicije koje bi mogle ugroziti ostatak grupe. Najvažniji cilj svake ekspedicije, poručuje Knežićeva, jeste siguran povratak svih učesnika.
„Planinarenje je kolektivni sport gdje je bitno zajedništvo, a pogotovo na takvim ekspedicijama. Lični ciljevi i želje su tu sporedni, jer je najbitnije da se svi živi i zdravi vratimo svojim kućama“, zaključuje Cvita Knežić za BL portal.
