Dok drugi žure, Lolo iz Srpske rakiju zakopava: Ovo je tajna „alembika“ i pića koje ne grebe FOTO

10.05.2026. | 07:22

U srcu Hercegovine, gdje sunce peče jednako jako kao i prva čašica domaće loze, živi i radi Jovan Vujović, među komšijama i prijateljima poznatiji kao Lolo. Ovaj majstor iz okoline Trebinja ne bavi se modernom poljoprivredom već živi od tradicije. Od oca je naslijedio stari bakarni kazan, “alembik” kojeg porodica čuva decenijama, i recepturu koja se ne zapisuje, nego se uči uz vrelu lulu kazana.

Za Jovana, pečenje rakije je više od posla, to je način preživljavanja i poštovanja predaka. Njegov dan u ovom dijelu Republike Srpske počinje u vinogradu, ali prava magija nastaje pored kazana, gdje se lozovača i čuvena hercegovačka travarica proizvode polako, bez žurbe.

Tajna zakopane rakije

Lolo je jedan od rijetkih koji još praktikuje stari običaj zakopavanja rakije u zemlju.

„Džaba ti najbolji grozd i najčistiji bakar ako rakiji ne daš mira. Rakija je živa stvar, ona mora da odmori. Moj otac je govorio da zemlja najbolje čuva njenu dušu. Zakopam bure u jesen, tamo gdje je zemlja hladna i konstantna. Unutra ona sporije sazrijeva, gubi onu oštrinu koja sječe grlo i postaje meka kao med“, priča Lolo.

On objašnjava da se nekada rakija nije otkopavala mjesecima, a tajna „mekšeg“ ukusa krila se i u onome što se dodaje u bure.

„U lozu obavezno ubacim komad suvog hrasta. On joj da onu gospodsku, zlatnu boju, a miris bude takav da odmah znaš da je prava. Mnogi danas žure, hoće rakiju odmah iz kazana u čašu, ali to nije piće, to je vatra. Moja rakija ne grebe, ona grije iznutra“, ističe ovaj trebinjski domaćin.

Lozovača i travarica – ponos juga

Dok je šljivovica simbol sjevernijih krajeva, Hercegovina se ponosi svojom lozom. Jovan je posebno cijenjen zbog svoje travarice, u koju potapa i do dvadeset različitih ljekovitih trava.

„Naša lozovača je osnova svega. Ali prava travarica, to je lijek. Tu idu trava iva, pelin, kantarion… sve ono što ovaj krš nudi. Bakarni kazan koji imam stariji je od mene, prenosio se s koljena na koljeno. Kad se on ugrije, cijelo selo miriše. Arapski alhemičari su možda izmislili destilaciju prije 2.000 godina, ali naš hercegovački čovjek ju je usavršio da liječi i tijelo i dušu“, kaže Jovan sa ponosom.

Iako danas industrijska proizvodnja nudi precizne mjerače i filtere, Lolo se oslanja na svoje čulo ukusa i mirisa. Za njega, svaki kazan je nova priča, a svaka boca koja izađe iz zemlje nakon nekoliko mjeseci „odmaranja“ dokaz je da se stare metode ne mogu zamijeniti modernom tehnologijom.

„Od ovoga se ne možeš obogatiti, ali možeš pošteno živjeti. Dok je kazana i dok je zemlje da rakiju čuva, biće i pravih domaćina“, zaključuje Jovan Vujović Lolo, jedan od čuvara tečne istorije Hercegovine.

Nikola Simić, BL portal