Ženski nišan na Laušu: Ko sve dolazi u banjalučku streljanu FOTO/VIDEO

17.06.2022. | 07:35

Možda zato što se sa oružjem rijetko susreću, pa od njega ne strahuju, ili su samo upornije i koncentrisanije, tek, žene su bolji strijelci od muškaraca. Da se snažniji pol u startu ne bi uvrijedio, treba reći da ova procjena dolazi od iskusnog instruktora streljaštva u Banjaluci.

U streljanu u banjalučkom naselju Lauš, koja pripada kompaniji Jaćimović oružje, muškarci najčešće dolaze sa predubjeđenjem da sve znaju i da već imaju iskustva, pa ih zato žene često “ušiju” u rezultatima, otkriva za BL portal Miodrag Savković, koji se bavi i  obukama za upravljanjem oružjem u saradnji sa MUP-om Republike Srpske.

Dok nam pokazuje kako izgleda procedura u streljani, u šali kaže da bi, nakon ove priče, muškarci trebalo da se pripaze žena. Mimo te šale, postoje jasna pravila ko i kako može da se oproba u ovoj vještini.

“Streljanu možete posjetiti kada napunite 21 godinu. U sklopu kompanije postoji i streljački klub ,,Soko“, ali nije neophodno biti član kluba da biste došli ovdje”, objašnjava Savković.

Zapravo, da biste stali pred metu, najprije je potrebno da želite da se oprobate u nečem novom ili da usavršite već postojeću vještinu i znanje. Nakon toga, tu su iskusni instruktori, da pomognu.

,,Kolega je tu da obuči one koji ne znaju da rukuju oružjem. Krećemo od “upoznavanja” sa oružjem, zauzimanja stava, do punjenja, repetiranja i, na kraju, pucanja. Ima ljudi koji dođu samo da probaju, pa postanu redovni posjetioci streljane. Žene često dolaze iz znatiželje“, objašnjava Savković i dodaje da oružje mnoge od njih nasljeđuju.

Nježniji pol, kako kaže, kupuje oružje i za ličnu bezbjednost. Najčešće biraju pištolj, ponekad i revolver.

Naravno, podsjeća on, ništa od oružja ne može se kupiti bez dozvole, a za nju morate ispuniti četiri uslova – ljekarsko uvjerenje, potvrda o završenoj obuci u rukovanju oružjem, kao i kopija lične karte.

Ukoliko je u pitanju lovačko oružje, osoba mora biti član lovačkog udruženja i imati položen lovački ispit.

Pucati ili ne?

E, sad, kako napraviti priču o streljani, a ne oprobati se? Zato nas Miodrag vodi  “na lice mjesta” gde nas čeka ljubazni Zdenko Rubin, okružen mnoštvom oružja. On je tu da pazi na svaki vaš korak, kako bi sve prošlo u najboljem redu. Priznaje da se nije nadao novinarima, ali je voljan da pomogne.

https://twitter.com/bl_portal/status/1537676251334336513

Prvi put u ruci oružje, uzbuđenje raste, treme ne fali, a onda pitanje ,,Šta ako omašim“? Zdenko kroz osmijeh odgovara: “Niko se nije naučen rodio“.

A onda zauzima ozbiljan, instruktorski stav, pokazuje kako zauzeti najbolji položaj, kako držati pištolj i sa njim rukovati.

Najmirnijim glasom, objašnjava:

,,Znači oko, zadnji nišan, prednji nišan i meta moraju biti u istoj visini da bi dobili neki rezultat. Ukoliko se bilo šta poremeti u tom dijelu nišanjenja, vi  ćete da promašite“.

Dobro, i to je prošlo, Zdenko je zadovoljan i sad već voljan da priča.

Kaže da se nikad ne plaši, jer voli to što radi i nikad ne ostavlja same ljude koji baš i nisu vješti sa oružjem. U streljanu dolaze i oni koji su odlični strijelci i imaju svoje oružje, ali i to se mora provjeriti.

“I ovi koji dođu sa potvrdom da znaju, ja to moram provjeriti, pa se tek onda sklonim sa strane. Sigurnost u ovom poslu je najbitnija“, objašnjava Zdenko i prisjeća se onih koji se uzvrte čim dohvate oružje ili se previše opuste i raspričaju sa pištoljem u rukama. I na takve situacije brzo reaguje.

,,Tu nema šale, mora se raditi ozbiljno i odgovorno, inače može doći do ranjavanja, ako se ne pazi i  ne koristi oružje kako treba. Tu uvijek mora biti neko da pazi. Zato se ja nikad ne odmičem previše”, kaže Zdenko.

Otkriva nam da posjetilaca ne fali, da dame ponekad dođu sa drugaricama da tako proslave rođendan, a ponekad dođu i ljubavni parovi. Za njih ima posebnu taktiku.

,,Onda kažem, hajde neka on prvi puca, a njoj da me sluša šta pričam, pa će i da pogodi. Našalim se da ako dama iz prve pogodi, džentlmen je mora izvesti na ručak. Žena kao žena  bude uporna, koncentrisana i pogodi bolje od njega. Žene više slušaju, dok muškarci dođu puni sebe, a ne ide to tako“, ne krije Zdenko.

Ne krije i da streljaštvo nije jeftin sport. To se vidi i po cijeni metaka – jedan košta marku i deset feninga, a morate kupiti paket od minimalno 25 komada.

“Dolaze ljudi kada imaju novca za to, nekada je to bilo drugačije. Opet, ne žalimo se. Posla ima, radimo šest dana u sedmici, od 8 do 15 časova. Nije potrebno ni rezervisati, naravno, poželjno je. Najčešće dolaze Banjalučani“, kaže Rubin dok se priprema za još jednog, ne baš iskusnog strijelca.

Željka Pavlović, BL portal