FOTO: AI ilustracija
Prave li roditelji nesvjesne greške? Banjalučki psiholog upozorava šta nikako ne treba reći prvačiću FOTO
01.09.2026. | 13:57
Dodaj BL Portal kao Google izvor
“Kako ću sad sve to uklopiti”, rečenica je koju roditelji, možda i nesvjesno, izgovaraju kad dijete prvi put krene u školu. Samo tih nekoliko riječi može biti dovoljno da prvačić školu počne doživljavati kao teret, upozorava psiholog i psihoterapeut Jadranka Todorović i za BL portal objašnjava da priprema za prvi razred počinje upravo stavom roditelja.
Djeca, kako kaže, upijaju emocije i rečenice svojih roditelja, pa nesvjesne opaske odraslih mogu stvoriti otpor prema školi i prije nego što ona počne.
“Od svega je najvažnije kako roditelji mogu pomoći djeci svojim stavom, učeći djecu da je škola uzbudljiva, da je prilika da stvaraju prijateljstva, da se druže, da nauče nešto novo. Tu roditelji zapravo treba da pripaze kako se oni pripremaju za školu, jer vrlo često pobjegnu u izjave tipa- jao, sada ću morati i ovo da uklapam, jao kako ću, jadna ja, ko će razvoziti dijete, i slično. Onda dijete shvati da je škola samo još jedno opterećenje. E, to treba izbjeći”, kaže Todorović za BL portal.
Osim stava, izuzetno je važno postepeno uvođenje dnevne rutine, odnosno ranijeg ustajanja, doručka i pravovremenog spremanja, kako bi dijete imalo jasan doživljaj dnevnog ritma.
„Izlazna strategija” za prve dječije strahove
Za šestogodišnjaka ili sedmogodišnjaka, povremeni osjećaj nesigurnosti u novom okruženju predstavlja ogroman stres. Todorovićeva objašnjava da dijete treba pripremiti tako što će mu se jasnim i razumljivim jezikom predočiti šta ga tačno očekuje i dati mu takozvanu „izlaznu strategiju”.
“Djetetu treba najjednostavnije objasniti: sada ćeš biti tamo, srešćeš drugare, i bićete tamo sat i po, i kada prođu dva zvona, mama će doći po tebe. Ako ti bude teško, samo se sjeti da treba da sačekaš dva puta da zvoni i mama će doći. Tako dijete treba pripremati da zna da će se ponovo sastati sa roditeljem”, objašnjava Todorović.
Ukoliko osjećaj nelagode potraje dok je u učionici, dijete mora znati kom “zamjenskom” autoritetu može da se obrati.
“Ako ti bude teško, da ne možeš da izdržiš, onda se obrati učiteljici. Ona je jedna fina osoba koja će te saslušati, razumjeti i utješiti, dok mama ne dođe. Ako dijete u startu ima izlaznu strategiju, zna koliko treba da sačeka prije nego što dođe njegov ‘spas’ i rasterećenje, biće mu lakše”, savjetuje Todorović.
Kako se gradi disciplina: Pohvala ispred kazne
Sticanje discipline i radnih navika koje će djetetu koristiti tokom čitavog života ne dolazi preko noći, već se postepeno vježba u prvom razredu. Psihoterapeutkinja ističe da je stimulacija pozitivnog ponašanja daleko efikasnija od kažnjavanja.
“Taj prvi razred i jeste, zapravo, osmišljen da bi se vježbala i naučila neka disciplina. To ne može preko noći. Kazne treba izbjegavati, više treba primjenjivati pohvalu određenog ponašanja i na taj način stimulisati da dijete radi ono što se od njega očekuje”, kaže ona.
Građenje kontrole ponašanja i poštovanja autoriteta postiže se jednostavnim usmjeravanjem i nagrađivanjem ostvarenih rezultata.
“To znači reći – kada mama nije tu, slušaš učiteljicu i radiš ono što ti učiteljica kaže. Ako budeš dobar i slušao učiteljicu, mama će biti sretna i vodiće te na sladoled. Kroz to neko pohvaljivanje i nagrađivanje zapravo se gradi kontrola ponašanja kod djeteta, da nauči da je poželjno i za njega dobro da sluša autoritet”, objašnjava Todorovićeva za BL portal.
Strpljenje i podrška kao najvažniji saveznik na početku novog poglavlja
Na kraju, važno je zapamtiti da polazak u školu nije ispit samo za dijete, već i za roditelje. Prvi razred je proces koji zahtijeva vrijeme, pa eventualni početni izazovi i suze ne treba da budu razlog za paniku.
Uz malo strpljenja, jasne rutine i otvorenu komunikaciju, prvi razred brzo prestaje biti izvor stresa i postaje uzbudljiva avantura i najljepše novo poglavlje u odrastanju.
