Od pravnika do umjetnika: Šta se dogodilo kad je Hilandar ušao u Stefanov život FOTO

06.05.2026. | 19:56

Ne samo što se odlučio za malo drugačiji slikarski put, već je taj put našao negdje između Pravnog fakulteta i manstira Hilandar. Ono što je nekad bilo hobi tako je preraslo u životni poziv i sakralno slikarstvo koje Banjalučanin Stefan Petrović, kako kaže, na neki način vidi i kao božiji dar.

Prelomna tačka, kaže Stefan za BL portal, bio je ciklus slika “I bi Hilandar”, koji ovaj svetogorski manastir označava kao ideju vodilju i inspiraciju s kojom je krčio svoj umjetnički, ali i životni put.

Stefan je, zapravo, diplomirao na Pravnom fakultetu u Banjaluci, a kao mladiću mu nije bilo jasno hoće li se baviti pravničkim pozivom, slikarstvom ili nečim trećim. Godinama je, što se tiče slikarstva, eksperimentisao sa raznim stilovima i tehnikama, tražeći svoj izraz. A onda je, kako kaže, manastir Hilandar ušao u njegov život.

“Prvi put sam bio na Hilandaru u decembru prošle godine, i to nakon što sam završio 44 slike iz ovog ciklusa. Dakle, Hilandar ulazi u moj život na jedan specifičan način i u životnom periodu koji za mene uopšte nije bio jednostavan. Bio sam suočen sa određenim zdravstvenim problemima”, kaže Stefan za BL portal, objašnjavajući da je opredjeljenje za sakralno slikarstvo  došlo potpuno spontano i neočekivano, baš kao odgovor na njegovu unutrašnju potragu.

Stefan objašnjava i da se sakralno slikarstvo bavi prikazivanjem religijskih tema, likova i događaja. Njegovi radovi iz ciklusa Hilandar mogu se naručiti na instagramu, a kupci ga kontaktiraju i mejlom ili telefonom. Što se cijena tiče, slike iz ovog ciklusa koštaju od 150 evra pa do 1.600- 1.700 evra, u zavisnosti od kompleksnosti.

“Kao što vidite, cijene su u širokom rasponu i zavise od toga šta se radi, na kojem formatu, koliko je kompleksno, koliko meni vremena treba da osmislim, a ne samo da naslikam. Nekada je teže osmisliti nego naslikati. Taj proces osmišljavanja može da traje mjesecima. Onda su rokovi, shodno tome, nerijetko dosta dugi, a proces traje od nekoliko mjeseci do godinu”, objašnjava Stefan.

Odnedavno u ponudi ima i Žikle (Giclee) printove koje radi na platnu i za koje izdaje sertifikat o autentičnosti kao što ga izdaje i za originale. Oni su rađeni u ograničenom broju primjeraka, a cijena im je znatno niža od originala.

“Tu je moja fotografija koja mora biti odlična, obrada te fotografije, mnogo proba dok se ne dobije zadovoljavajući kvalitet. Taj žikle je u suštini autorsko reizdanje određenog djela. Pored žiklea, postoje i art printovi, koji su najpristupačnija variajnta mog autorskog slikarstva. Žikle košta od 50-120 evra po komadu, art print oko 30 evra”, dodaje Stefan za BL portal.

Kad rasteš uz slikarstvo

Interesovanje za slikarstvo Stefan je pokazao još kao dječak, jer je njegov otac volio tu vrstu umjetnosi i kupovao umjetničke slike. Uz to, njihov prvi komšija bio je pokojni slikar Zlatko Valentić, poznati banjalučki akvarelista, koji mu je neke svoje slike poklonio.

“Kada sam napunio sedam godina, roditelji su me upisali u školu slikanja, gdje sam proveo godinu i po dana. Već tada su mnogi primijetili da talenat postoji, ali se onda to nekako izgubilo”, priča Stefan.

Sve se još jednom “vratilo” dok je bio na fakultetu.

“Kada sam se opet vratio u školu slikanja, opet sam to doživio kao hobi, kao određen izduvni ventil. Međutim, slike koje sam počeo da stvaram su nesumnjivo i meni i mojoj okolini bile daleko iznad prosjeka za nekog ko je uložio tako malo vremena u slikarstvo. Dalje je sve bio spontani razvoj događaja – po nekoj inerciji nastavio sam time da se bavim, to me je ispunjavalo i to sam želio”, kaže on.

Kupci uglavnom nisu Banjalučani

Kako Stefan primjećuje, većina ljudi sa kojima stupa u kontakt i koji kupuju njegove slike, bar 80% njih, zapravo i nisu iz Banjaluke. S druge strane, dosta ljudi ga podržava u ovom stvaralaštvu, odakle god da dolaze.

“Ljudi se javljaju čak i kada nisu zainteresovani da kupe slike, želeći da kažu neku lijepu riječ, da pruže podršku. To čovjeku mnogo znači. Mislim da niko ne može da se bavi slikarstvom, ni nekim drugim vidom vizuelne umjetnosti, i da kaže da mu uopšte nije bitno šta sredina misli o tome što radi”, kaže Stefan koji vjeruje da Banjaluci treba malo bolja likovna scena, više izložbi, bolja medijska propraćenost. Kulturu, vjeruje, treba da čuvamo, da bismo znali ko smo sada i ko smo u vremenu koje dolazi.

Dragan Milošević, BL portal