Od banjalučke Gimnazije do svjetskog trona: Kako je Andrej Krčmar osvojio Kembridž i matematičku elitu FOTO

Dragan Milošević | BL Portal
13.10.2026. | 09:36 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Banjalučanin Andrej Krčmar, maturant banjalučke Gimnazije, trenutno student prestižnog Kembridža i jedan od najblistavijih mladih umova regije, svojim izuzetnim uspjesima već godinama predstavlja Banjaluku i Republiku Srpsku. Sa osvojenim medaljama na najprestižnijim internacionalnim matematičkim olimpijadama, uključujući zlato iz britanskog Batha i srebro iz kineskog Šangaja,  Andrej je zakoračio u dvorane jedanog od najelitnijih obrazovnih institucija na planeti, Univerziteta Kembridž.

Od Japana do Šangaja: Kako izgleda takmičiti se u svjetskoj matematičkoj eliti

Sa nastupima na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi, takmičenju koje predstavlja apsolutni zlatni standard i vrhunsku elitu srednjoškolskog znanja u svijetu, Andrej iza sebe ima iskustvo koje dijeli tek rijetka šačica mladih ljudi sa ovih prostora. Ipak, kada se osvrne na svoja putovanja i medalje, jedno se izdvojilo po posebnoj, gotovo nostalgičnoj emociji.

„Možda najdraža medalja je ona koju sam osvojio prva, budući da nisam očekivao tako dobar rezultat. Osvojio sam srebrnu medalju, a olimpijada je bila u Japanu. To mi je bilo prvo veće putovanje u životu i jedno dosta lijepo iskustvo i rezultat“, iskreno kaže Andrej Krčmar za BL portal.

Pored japanskog srebra, posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima i zlatna medalja osvojena u britanskom Bathu, kojom je krunisan istorijski uspjeh tima iz Bosne i Hercegovine. Takođe, posebno mjesto imaju prijateljstva stečena na ovim takmičenjima.

“Uspio sam da upoznam veliki broj ljudi, evo sad pošto trenutno studiram na Kembridžu gdje igrom slučaja ima veliki broj ljudi koji su isli na te olimpijade. Kad kažem veliki, eto na mojoj godini možda 20-tak, 30-tak, možda i više. Srećem te ljude i  prepoznajemo se sa tih olimpijada i zaista je lijepo kad poznajete dosta ljudi u raznim gradovima i raznim zemljama”, kaže  Andrej.

Adrenalin, tišina i veliki sat koji otkucava

Takmičiti se u dvoranama u kojima rame uz rame sjedi stotine najboljih mladih matematičara iz stotinak zemalja svijeta nosi specifičnu psihološku težinu. To nije samo test znanja, već i veliki izazov.

„Uđete u jednu ogromnu salu sa urednim redovima stolova, a tu je i veliki sat koji vam otkucava minute do početka takmičenja. Postoji to neko iščekivanje i mala nervoza u tim minutima prije, ali nikada nisam imao veće probleme sa nekom tremom tokom samog takmičenja“, opisuje on atmosferu pred rješavanje najtežih matematičkih problema.

Iako su pripreme iscrpljujuće, a timska podrška mentora neizostavna, neraskidive spone i prijateljstva stečena sa vršnjacima iz regiona tokom tih sedmodnevnih boravaka ostaju za cijeli život.

Prvi dodir sa Kembridžom: Muzej na otvorenom

Ideja da zakorači na svjetsku univerzitetsku scenu izvan uobičajenih regionalnih okvira rodila se kroz razgovore sa starijim kolegama i prijateljima sa međunarodnih matematičkih kampova. Mada su prve opcije za studije u jednom trenutku uključivale Sjedinjene Američke Države, specifične administrativne i političke turbulencije na tamošnjim univerzitetima preusmjerile su njegov fokus ka Ujedinjenom Kraljevstvu.

„Onda sam prošle godine odlučio da se prijavljujem ipak za univerzitet u Velikoj Britaniji, odnosno konkretno na Kembridž. Upoznao sam dosta ljudi koji su tamo otišli preko međunarodnih matematičkih kampova, pa me je to dodatno inspirisalo“, ističe Andrej.

Sam proces prijave bio je postepen i višeslojan, a vijest o prijemu stizala je u etapama tokom ljetnih mjeseci. Ipak, onaj najsnažniji utisak doživio je prvog jutra po dolasku na Ostrvo.

„Jedan prvi, veliki utisak mi je bio kada sam prvo jutro kada sam stigao ovdje i pri dnevnom svjetlu prošetao okolo. Pošto stvarno ovaj dio Kembridža gdje sam smješten izgleda kao muzej na otvorenom. I to je nešto nevjerovatno, kada sam prvi put tuda prošetao, vidio te parkove i građevine, shvatio sam da je to stvarno nešto što treba doživjeti“, prepričava Andrej svoje prve trenutke u Velikoj Britaniji.

Kako kaže, tek sada, nakon nekoliko provedenih sedmica na Kembridžu, počinje da shvata značaj svog uspjeha.

“Sada počijem da shvatam gdje sam došao i šta se dešava. U pitanju je zaista vrlo kvalitetna ustanova na vrlo  lijepom mjestu za život i, generalno, osjećam se  lijepo ovdje trenutno”, dodaje Andrej.

Samo savladavanje akademskog engleskog jezika i prilagođavanje na brzi tempo predavanja, kako Andrej kaže, nije mu predstavljao nikakav veći problem, tako da je aklimatizacija, barem za sada, prošla glatko.

Matematika kao umjetnost logike i širina interesovanja

Govoreći o tome šta za njega predstavlja matematika, Andrej naglašava da njena prava ljepota leži u pokušaju da se ogroman spektar životnih, prirodnih i apstraktnih fenomena opiše kroz formalan, precizan i logičan jezik. Ipak, osvrće se i na vječni paradoks sa kojim se mnogi mladi susreću u školskim klupama.

„Problem sa školskom matematikom je što zna da izgleda dosta suvoparno. U tom nekom vrlo gustom formalnom zapisu često se izgubi intuicija i onaj razlog zašto nas nešto zanima, kako smo došli do rješenja i zašto je to uopšte važno“, objašnjava Andrej za BL portal.

Inače poznat po izuzetnoj radoznalosti, Andrej njeguje širok spektar interesovanja, od istorije, politike i programiranja, preko sviranja gitare, pa sve do šaha koji je igrao od malih nogu. Smatra da je najveća zamka za mlade ljude u manjim sredinama to što se ne usude da isprobaju različite stvari i zakorače van svoje zone komfora.

Poruka novim generacijama: „Usudite se da probate“

Osvrćući se na ograničenja sredine u kojoj živimo i hronični nedostatak sistematske podrške za vrhunske talente, Andrej upućuje snažan i otrežnjujući savjet svim mladima koji gaje velike ambicije.

„Moj savjet bi bio, ako se nekome nešto čini zanimljivim, da se usudi da proba i vidi kako ide. Puno je prilika koje nam se pružaju, živimo u eri kada nam je internet otvorio vrata svega, ali prečesto ne koristimo dovoljno šanse koje su nam na dohvat ruke. Ako ne ide, barem smo naučili nešto o sebi, a ako ide, otvorili smo vrata neslućenim mogućnostima“, poručuje Andrej.

​