Stručnjaci upozoravaju: Ovo ponašanje roditelja je najgora kazna za dijete
03.07.2025. | 09:48Ćutanje nije baš uvijek zlato, iako se to u našem narodu često kaže. Međutim, posebno kada ste roditelj to nije tačno, a stručnjaci upozoravaju da je ćutanje odnosno ignorisanje djeteta možda i najgora kazna za mališane.
“Ako je svrha tišine kažnjavanje, distanciranje ili dokazivanje djetetu, ili ako je to pokušaj neke vrste ispravljanja ponašanja, onda ne, to vjerovatno nije najbolji pristup”, kaže licencirani terapeut, otac i influenser Kir Gejns.
Dječji psiholog Barbara Grinberg ističe da je ćutanje kada ste zbog nečega ljuti, “jedna od najgorih vrsta kazni jer time praktično poručujete djetetu ‘Ne zanimaš me, nisi vrijedan čak ni toga da pričam sa tobom ili da te gledam’, a to kod njih izaziva osjećaj srama”.
Ona ističe da na ovaj način takođe učite dijete da, kada naiđe na neki konflikt sa nekim, jednostavno treba da ga se otarasi.
U nastavku saznajte i zašto je komunikacija, a ne tišina ipak bolji izbor kada ste ljuti na dijete.
Dijete možda ne razumije zašto ga ignorišete
“Kada kažnjavate dijecu tišinom, pomalo precjenjujete da će razumjeti zašto to radite”, kaže Gejns, objašnjavajući da, time što ne komunicirate jasno, vaše dijete je prepušteno da samo shvati vaše ponašanje.
“Dakle, najvjerovatnije neće dobiti lekciju koju pokušavate da ga naučite”.
Osim toga, ona dodaje da ponekad, kad se djeca ne ponašaju lijepo, to rade zato što im je “očajnički potrebna bliskost”.
Ako na to odreagujete ćutanjem, kaže Grin, nudite im upravo ono suprotno – distancu.
“A to je, u glavi djeteta, jako bolna stvar sa kojom treba da se suoči”, dodaje Gejns.
Bez komunikacije ne možete da shvatite djetetovo ponašanje
Naravno, vaše diete ne pokazuje jasnu i direktnu želju za bliskošću kada napravi nered ili zalupi vratima. Ali vi, kao odrasla osoba, treba da pokušate sa jasnom komunikacijom, a ne sa ćutanjem.
“Dajte djetetu puno prostora da objasni stvari, jer je važno razumjeti njegov motiv za nešto što je problematično”, kaže Grinberg.
Ta otvorena razmjena informacija ne samo da će vam pomoći da razumijete šta se dešava sa vašim djetetom, već će mu dati priliku da razmisli o svom ponašanju.
“Ponekad im jednostavno damo posljedice, ali im ne dozvolimo da razmišljaju o tome”, kaže ona. Razgovor može dati oboma priliku da to obradite, dodaje ona, a prenosi fortune.com.
Ne dajete zdrav model ponašanja
Podjednako problematične kao i posljedice ignorisanja djeteta jesu lekcije koje će ono izvući iz vašeg ponašanja.
“To ih uči ne samo da izbjegavaju sukobe, već i da se plaše sukoba”, kaže Grinberg, “i čini da se plaše da nekoga uznemire, možda ih uči i da manje komuniciraju”.
Kako deca obrasce koje nauče u djetinjstvu primenjuju i kada odrastu, mališani koji su kažnjavani ćutanjem i ignorisanjem, mogu da imaju uvjerenje da je odgovor na nešto ne pružiti nikakav odgovor.
“Ali to nije odgovor. Nemate pojma šta ta osoba misli tišinom”, poručuje Gejns i upozorava da ova djeca često izrastaju u ljude kojima je teško da izgovore neke neprijatne, ali važne stvari, poput “Povredio/la si me”, “Ovo je neprijatno”, “Ne sviđa mi se ovo”, “Nisam dobro” i slično.
Šta umjesto ćutanja kada ste ljuti
Gejns kaže da je mnogo bolji pristup da “skinete fasadu superheroja” i da prosto budete otvoreni u vezi sa tim šta vas je naljutilo ili rastužilo. Na taj način ćete djetetu pružiti zdrav primjer ponašanja, a nećete ga ni dovesti u situaciju da mora samo da nagađa zašto se loše osjećate, prenosi B92.
