Njihove torbe nose širom svijeta: Majka i kćerka iz Gradiške stvaraju unikatne komade FOTO

17.08.2026. | 07:37 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Prije jutarnjih poslova u plastenicima, rasadniku cvijeća, bašti, njivi, farmi, štali, ili kasno naveče, kada se sve umiri, Jadranka Ivaštanin iz Kozinaca kod Gradiške izrađuje nakit, torbe, ukrase za svakodnevne i svečane prilike. Zajedno sa njom radi i dvadesetogodišnja kćerka Teodora, po struci dizajner i modni tehničar.

Majka i kćerka spojile iskustvo i savremene trendove

“Teodora ima mnogo kreativnih ideja, ona prati savremene trendove, a ja pomažem iskustvom. Nas dvije se, zapravo, dopunjavamo. Ona je prvo počela izrađivati kristalne, biserne torbice, a ja špagane torbe i cegere sa ručkama za nošenje namirnica ili druge potrebe”, objašnjava Jadranka suštinu svoje višegodišnje zanimacije.

Svaka torba je, pokazuje nam upravo izrađene primjerke u maloj radionici u dvorišnoj zgradi, unikatna, izrađena kombinacijom mašinskog i ručnog rada.

Od nakita do torbi koje putuju svijetom

Teodora Ivaštanin objašnjava kako je počelo njihovo interesovanje za torbe:

“Mama je i ranije izrađivala nakit, bukete od sitnih perli, a ja sam, sasvim slučajno, u modnim časopisima zapazila bisernu torbicu. Pomislila sam, ako izrađujemo nakit, možemo i torbu. I probale smo. Prvi primjerci izgledali su dobro i to nas je ohrabrilo da nastavimo.”

Prvo su prije dvije godine, podsjeća Jadranka, počele izrađivati torbice za mladenke, za udavače, korpe za kićenje, ugrađujući kristale…

“Mnogo novina ugradile smo u naše torbe koje, u suštini, imaju karakteristike ručnog rada. Takođe ih posebnim čine elegantan stil, forma, izgled, funkcionalnost…”

Špagane torbe, pričaju Jadranka i Teodora, za svakodnevnu su upotrebu, a biserne, kristalne, za svečanije prilike.

Najveća nagrada su fotografije kupaca iz cijelog svijeta

U pauzi, pored mašine na kojoj radi, Jadranka priča:

“Upustile smo se u to da bismo dokazale, prvenstveno sebi, a time i drugima, da možemo nešto više od ustaljenih kreacija, karakterističnih za svaku domaćicu ili djevojku. Dobile smo pozitivan odgovor na dilemu da li su naša mašta, kreacija i volja dovoljno jake za ovaj posao.”

Ova kreativna domaćica, čiji radni dan počinje prije izlaska sunca, a završava u kasne sate, zadovoljna je što su njene torbe dospjele na sve svjetske meridijane.

“Srećna sam kada dobijem fotografije sa različitih strana svijeta, sa izleta, posjeta, ekskurzija, ali i svadbi, različitih svečanosti, i naših torbi ili torbica. To nam je najveće priznanje, dokaz da je neko odlučio važne trenutke i događaje obilježiti i našim proizvodima.”

Za Jadranku i Teodoru to je ugodno, lijepo i na koristan način utrošeno vrijeme.

“Ja sam u djetinjstvu počela vesti, heklati, plesti, po uzoru na moju majku i druge žene. Od njih sam učila, a kasnije usavršavala i nadograđivala ovaj posao. Naše domaćice veoma su kreativne, ali mnoge zbog skromnosti ne žele da o tome govore, da pokazuju. Naše starine, predmeti koji čine kulturnu baštinu, nisu nastali u velikim industrijskim radionicama, nego u kućama, pored petrolejki, kada se ne radi u njivama, najčešće zimi…”

Komode babe Draginje

U maloj radionici u kojoj Jadranka i Teodora izrađuju torbe su stari ormar i komoda Draginje Ivaštanin, izrađene u Hrvatskoj Orubici prije stotinu godina. Jadranka ih je sačuvala, uredila i oslikala, pišu Nezavisne.

“Sve je ručno tesano, bez upotrebe eksera. Nekada je baka Draginja, majka moga svekra Drage Ivaštanina, za ove unikate govorila ‘meblo’. To je odomaćen izraz za ovu vrstu namještaja koji se i sada može čuti u ovim krajevima”, pojasnila nam je Jadranka.

Austrijski lusteri

U kući porodice Ivaštanin, Jadranke i njenog supruga Bože, su i starinski lusteri izrađeni u vrijeme Austrougarske. Nekada su to bile petrolejske lampe u imućnijim kućama, a ovdje imaju drugačiju svrhu. Jadranka objašnjava:

“Analizom i tumačenjem oznaka, utvrđeno je da lusteri potiču iz osamnaestog vijeka. U njima su bile petrolejske lampe koje smo mi preinačili u električne. Ovi lusteri, imamo dva, kupljeni su u Hrvatskoj, u periodu kada je u našoj kući zasvijetlila električna sijalica.”