Mnogi kao da su zaboravili: Evo kada tačno počinje slava
10.11.2025. | 14:37Vjernici pogrešno vjeruju da se slava počinje tek ujutru, na sam dan sveca. Ali, navečerje je taj trenutak kad se vjera pretvara u blagodat.
Navečerje slave je pojam koji se polako gubi u našoj tradiciji….Naime, u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, dan i slava ne počinju u ponoć, već prema crkvenom kalendaru – uvijek naveče prethodnog dana, nakon bdenija ili večernje službe u crkvi.
Taj trenutak, koji označava duhovni početak praznika, zove se navečerje slave.
Mnogi vjernici danas pogrešno vjeruju da se slava „pali” ili počinje tek ujutru, na sam dan sveca, ali crkveno pravilo jasno govori da svetkovanje počinje već poslije 16 časova prethodnog dana. Upravo tada, u hramovima se služi svečano bdenije – molitva zahvalnosti i duhovna priprema za praznik koji dolazi, prenosi k1info.rs.
Značaj navečerja
Navečerje nije samo formalni uvod u slavu, već trenutak duhovnog sabranja. Vjernik koji slavi svetitelja treba da prisustvuje službi u crkvi, da se pomoli i zahvali Bogu i svom svetitelju zaštitniku. Tada, kako sveštenici podsjećaju, počinje blagodatni dio praznika – molitveno raspoloženje, mir i sabranost koji se prenose i na slavsku trpezu u domu. Sveštenici često ističu da navečerje nije dio narodnog običaja, već crkvenog ustrojstva, koje ima duboko značenje. Ono nas vraća korijenima vjere – na zajednicu sa Bogom, a ne samo na gozbu i okupljanje
Kako se obilježava u domu
Po povratku sa bdenija, domaćin obično priprema slavski kolač, vino i svijeću, koji će sutradan biti osveštani u crkvi. U nekim krajevima Srbije tada se već „diže slavska trpeza” – simbolično postavljanje hrane i vina kao znak da je slava započela. Sve se obavlja u miru, bez galame, jer se vjeruje da noć uoči slave treba provesti u molitvi, miru i zahvalnosti.
Zašto je važno poštovati običaj
Navečerje podsjeća da slava nije samo tradicija i gozba, već molitveni čin i izraz lične vjere. Poštovanjem tog trenutka, domaćin pokazuje da razumije smisao slave – ne samo da proslavi svetitelja, već da se duhovno poveže s njim.
Zato sveštenici poručuju: „Onaj ko slavi, dužan je da bude na bdeniju, jer mu tada počinje slava. Tek poslije molitve i blagoslova, dolazi radost domaće trpeze.”
U duhu naših predaka, prava slava ne počinje zvukom veselja, već – molitvom i svjetlom sveće. Navečerje je taj trenutak kad se vjera pretvara u blagodat.
