“Mislila sam da se šali, a onda me je zaprosio”: Kako je Argentinka postala “prava srpska snajka” VIDEO

18.10.2026. | 15:26 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kada je prije pet godina napustila Maltu i sa muškarcem kojeg je upoznala svega nekoliko mjeseci ranije krenula put Srbije, Florensija iz Argentine nije znala gotovo ništa o zemlji u kojoj će započeti novo poglavlje života, niti je mogla da pretpostavi da će joj Novi Sad postati dom, da će naučiti srpski jezik i ćirilicu, zavoljeti sarmu i pavlaku, ali i otkriti da se osjećaj pripadnosti ponekad pronađe hiljadama kilometara daleko od mjesta na kojem smo rođeni.

Njena ljubavna priča sa Arsenijem Đorđevićem iz Kule počela je na Tinderu, u vrijeme pandemije korona virusa, kada su na Malti bili zatvoreni restorani i gotovo potpuno zaustavljen društveni život, a danas njih dvoje, kao supružnici govore o neobičnom početku veze, odluci da zajednički život izgrade u Srbiji, razlikama između dvije kulture i porodicama koje su ih, uprkos jezičkim barijerama, prihvatile kao svoje.

Florensija je rođena u Kordobi, drugom najvećem gradu Argentine, ali je još kao veoma mlada odlučila da njen život neće biti vezan samo za jedno mjesto. Prvi put je iz domovine otišla sa 20 godina, kada je šest mjeseci provela u Meksiku, a po završetku studija prava preselila se u Australiju, gdje je naredne dvije godine radila različite poslove kako bi mogla da se izdržava.

Kasnije je živjela u Buenos Ajresu, gdje je željela da gradi karijeru u diplomatiji, sve dok joj poslovna ponuda jedne danske kompanije nije otvorila vrata Malte. Iako prvobitno nije željela da napusti argentinsku prestonicu, na kraju je prihvatila ponudu, ne sluteći da će upravo ta odluka odrediti njen budući život.

– Naravno da nisam očekivala da ću jednog dana upoznati nekog Srbina, čovjeka iz Srbije, da ću se zaljubiti u njega i da ću na kraju živjeti u Srbiji – počinje Florensija za Blic.

Ljubav ih je pronašla na Malti, usred pandemije korona virusa

Za razliku od Florensije, koja je do dolaska na Maltu već obišla nekoliko kontinenata, Arsenije je odrastao u Kuli, gdje je završio srednju školu, a potom radio različite poslove. Jedno vrijeme proveo je u Slovačkoj, da bi 2017. godine odlučio da ode na Maltu, gdje su tada već živjeli njegovi prijatelji.

Tamo je proveo nekoliko godina, uglavnom radeći u ugostiteljstvu, a pandemija korona virusa, koja je dovela do zatvaranja restorana i uvođenja strogih ograničenja kretanja, u više navrata ga je vraćala u Srbiju.

Upravo tokom jednog od njegovih povrataka na Maltu 2020. godine putevi su im se ukrstili, i to na način koji danas oboje prepričavaju sa osmijehom.

– Upoznali smo se na Tinderu. U to vrijeme još su bile na snazi mere zbog korona virusa, restorani nisu radili i gotovo da nije bilo društvenog života. Bilo je strašno dosadno, naročito meni, jer sam bila u novoj zemlji, a nisam mogla ništa da radim. Onda smo se dogovorili da izađemo na prvi sastanak, u jedan mađarski restoran na Malti. Sjećam se da sam, dok sam čekala Arsenija, razmjenjivala poruke sa drugaricom, koja me je pitala kako ide sastanak sa Srbinom. U tom trenutku sam ga ugledala kako mi prilazi i napisala joj: “Evo, stiže. Lijep je!” – prisjeća se Florensija.

Uslijedilo je još nekoliko sastanaka, ali njihova veza nije odmah dobila zvaničan početak. Arsenije se zbog ponovnog zatvaranja restorana vratio u Srbiju, a tek po njegovom narednom dolasku na Maltu počeli su intenzivnije da se viđaju.

Jedan naizgled bezazlen telefonski razgovor otkrio je koliko se njihove predstave o početku ljubavne veze razlikuju.

“Nisi me pitao da budem tvoja djevojka”

Florensija objašnjava da je u Argentini uobičajeno da muškarac jasno pita ženu da li želi da budu u vezi, dok je Arsenije, ne razmišljajući o tome, jednom prilikom prijatelju jednostavno rekao da je sa djevojkom.

– U Argentini je običaj da muškarac pita djevojku da li želi da budu u vezi. Mi čekamo to pitanje, jer dok se zvanično ne dogovorimo, ne podrazumijeva se da smo par samo zato što se viđamo. Arsenije i ja smo se tada tek nekoliko puta vidjeli, a jednog dana, dok je bio kod mene, pozvao ga je prijatelj i pitao gdje je. On mu je odgovorio: “Evo, sa djevojkom”. Pošto su razgovarali na engleskom, sve sam razumjela i, čim je završio razgovor, pitala sam ga: “Ti si rekao prijatelju da si sa djevojkom?” On mi je odgovorio da jeste, a ja sam ga pitala: „Ali ti mene nisi pitao da li želim da budem tvoja djevojka?“ Gledao me je kao da uopšte ne razumije o čemu govorim, a onda me je pitao: “Pa želiš da budeš moja djevojka ili ne?” Baš romantično – ispričala nam je Florensija kroz smijeh.

Arsenijeva direktnost ju je iznenadila, ali upravo je taj razgovor označio početak njihove veze. Ubrzo su se suočili sa mnogo ozbiljnijim pitanjem od toga ko je prvi napravio korak – gdje će nastaviti zajednički život.

Florensija nije željela da ostane na Malti, a Arseniju je ponudila dvije mogućnosti: Argentinu ili Srbiju.

– Ja nisam htjela da budem više na Malti, i onda sam ga pitala: “E, neću da budem ovdje, želiš sa mnom negdje?” “E, ajde, gdje idemo?” “Pa vidi, opcije su Argentina ili Srbija”. Mislila sam da će biti bolje u Srbiji, pošto ja sam mogla da radim kod kuće, i on ne priča španski, i onda smo odlučili da dolazimo u Srbiju odmah – objašnjava ona.

Arsenije priznaje da mu je povratak u Srbiju djelovao kao jednostavnije rješenje, jer nije govorio španski i nije bio siguran kako bi u Argentini pronašao posao, dok je Florensija već imala iskustva sa životom u inostranstvu i mogućnost da radi na daljinu.

Svekar i svekrva su je jedva čekali

Njihovo prvo odredište u Srbiji bila je Kula, Arsenijevo rodno mjesto, gdje su proveli oko dvije nedjelje sa njegovim roditeljima. Florensija tada nije govorila srpski, dok njeni budući svekar i svekrva nisu znali ni engleski ni španski. Ipak, brzo je shvatila da za bliskost nije uvijek neophodno da ljudi govore istim jezikom.

Sa svekrom je uspijevala pomalo da razgovara na italijanskom, a svekrva je pronašla drugačiji način da joj pokaže da je dobrodošla.

“Njegova porodica me je dočekala veoma srdačno. Svi su bili topli, ljubazni i trudili su se da se osjećam prijatno. Sjećam se da su mi pripremili mnogo hrane, a posebno me je dirnuo jedan gest njegove majke. Ja se hranim bez glutena i Arsenije joj je prije mog dolaska rekao: “Mama, Florensija jede bez glutena”. Ona ga je pitala: „Šta je gluten?“, jer do tada nije znala ništa o tome. Međutim, kada sam stigla, sve što je pripremila bilo je bez glutena. Čitala je o tome, učila i pronašla recepte kako bi mogla da sprema hranu koju smijem da jedem. To mi je bilo zaista mnogo lijepo i taj njen trud me je posebno dirnuo”.

Iako je zbog toplije klime na koju je navikla dolazak u Srbiju tokom hladnog aprila za nju bio veliki kontrast, kaže da je gostoprimstvo ljudi potpuno promijenilo njen prvi utisak.

– Nije bitno da li je bilo hladno vrijeme, ljudi su bili topli. I onda odmah sam se osjetila kao da sam kod kuće – govori Florensija.

Od Kule do Novog Sada

Iako ih je Arsenijeva porodica srdačno prihvatila, par od početka nije planirao da ostane u Kuli. Florensija je, naviknuta na velike gradove, najprije razmišljala o Beogradu, dok je Arsenije predložio Novi Sad, u kojem je živio ranije.

Kada joj je pokazao grad, odluka je ubrzo pala, pa su pronašli stan i započeli zajednički život. U međuvremenu su promijenili stan, pre svega zato što danas oboje rade od kuće, pa im je bio potreban veći prostor sa odvojenim kancelarijama.

Zajednički život donio im je i priliku da se bolje upoznaju, jer na Malti, uprkos vezi, nisu živjeli zajedno. Upravo tokom tog perioda shvatili su da žele da ostanu jedno uz drugo.

Zaprosio je na Petrovaradinskoj tvrđavi, a ona nije mogla da zaustavi suze
Arsenije je već 2022. godine odlučio da zaprosi Florensiju, a za taj trenutak odabrao je Petrovaradinsku tvrđavu, odnosno vidikovac sa kojeg se pruža pogled na Dunav i Novi Sad. Prsten je kupio sam, bez prethodnog dogovora sa Florensijom, a ona, kako priznaje, nije ni slutila šta joj sprema.

– Jednog dana me je odveo na Petrovaradinsku tvrđavu, gdje smo šetali, a onda mi je rekao da želi da mi pokaže jedno mjesto sa prelijepim pogledom na Dunav i Novi Sad. Kada smo stigli, bila sam oduševljena pogledom, a on je u jednom trenutku počeo da se povlači iza mene. Nisam obraćala pažnju na to jer sam nastavila da posmatram grad, a nisam ni slutila da je ponio prsten. Onda me je pozvao da se okrenem i kada sam se okrenula, ugledala sam ga kako kleči sa prstenom u ruci. Istog trenutka sam počela da plačem i odmah sam rekla: “Da, naravno!” Zagrlili smo se, poljubili i tako je izgledala vjeridba – prisjeća se Florensija.

Vjeridba je otvorila novo pitanje – kako organizovati vjenčanje kada porodice mladenaca žive na dva različita kontinenta.

Svadbu napravili u Argentini, a u Srbiji se vjenčali pred matičarem

Odluka je bila da slavlje organizuju u Argentini, kako bi Florensijini roditelji, rodbina i prijatelji mogli da prisustvuju, budući da bi njihov dolazak u Srbiju zahtevao daleko putovanje i velike troškove.

Arsenije je Argentinu prvi put posjetio 2021. godine, kada je upoznao Florensijinu porodicu i u njenoj domovini proveo tri mjeseca. Kaže da ga je posebno iznenadila srdačnost ljudi, koja ga je podsjetila na način na koji su njegovi roditelji prihvatili Florensiju.

Proslavu su napravili 2022. godine, a Florensija objašnjava da se argentinske svadbe po mnogo čemu razlikuju od srpskih, naročito kada je riječ o vremenu u koje počinju. Za razliku od svadbi u Srbiji, na kojima se gosti često okupljaju još tokom prepodneva, u Argentini se, kako kažu, glavna večera služi u kasnim večernjim satima, dok se slavlje nastavlja do ranih jutarnjih sati.

Njihova proslava bila je organizovana u sali, uz di-džeja i ples do četiri sata iza ponoći. Vjenčanje u crkvi nisu imali, a u Srbiji su se vjenčali pred matičarem, nakon čega su organizovali porodični ručak sa kumovima.

Koliko je Florensija prihvatila život u Srbiji, najbolje govori to što kroz osmijeh ponosno ističe da je sada “ortodoks”, odnosno pravoslavka, i da je postala “prava srpska snajka”. Međutim, Arsenije je morao malo da je ispravi, pa je kroz smijeh otkrio da se njegova supruga zapravo još nije krstila, već samo voli da kaže da je pravoslavka. Florensija je tada i sama, uz osmijeh, priznala da je “malo slagala”, ali ko zna, možda uskoro bude i prilike da se njene riječi obistine, budući da supružnici planiraju i crkveno vjenčanje.

Srpski je počela da uči čim je stigla u Novi Sad, a ćirilicu savladala gotovo odmah

Iako je u Srbiju došla bez znanja jezika, Florensija je od početka bila odlučna da nauči srpski, jer nije željela da život u novoj sredini provede oslanjajući se isključivo na engleski. Već tokom prvog mjeseca u Novom Sadu upisala je intenzivni kurs srpskog jezika, koji je pohađala tri puta nedjeljno, zajedno sa prijateljicom iz Amerike.

Osim jezika, gotovo odmah je počela da uči oba pisma, a ćirilicu je u početku posmatrala kao zanimljivu igru u kojoj je uživala, čak i kada nije razumjela značenje pročitanih riječi.

– Kada sam došla u Srbiju, odmah sam željela da naučim srpski jezik. Nisam htjela da budem jedna od onih strankinja koje se presele u drugu zemlju, nastave da govore engleski i očekuju da ih svi razumiju. Već tokom prvog mjeseca života u Novom Sadu, po preporuci prijatelja, upisala sam intenzivni kurs srpskog jezika, zajedno sa jednom drugaricom iz Amerike. Išle smo na časove tri puta nedjeljno, a profesorka je bila veoma stroga i stalno nam je zadavala domaće zadatke, tako da smo morale redovno da učimo. Odmah sam počela da učim i ćirilicu, što mi je bilo posebno zanimljivo, gotovo kao neka igra. U početku sam umjela da pročitam napisano, iako nisam razumjela šta te riječi znače, ali mi je bilo zabavno da otkrivam novo pismo. Već poslije dva mjeseca počela sam pomalo da govorim srpski, da se predstavim, kažem odakle sam i vodim jednostavne razgovore. A danas mi je posebno drago što sam naučila jezik, jer konačno mogu da razumijem i šta moj muž priča kada razgovara telefonom – kroz smijeh priča Florensija.

Arsenije potvrđuje da je veoma brzo savladala oba pisma, dok je za napredak u govoru, kako i sama kaže, posebno važan bio svakodnevni kontakt sa ljudima. Padeži joj i danas predstavljaju izazov, ali ističe da su ljudi u Srbiji prema njoj strpljivi, iako bi, kako kaže, više voljela da je češće ispravljaju kako bi nastavila da usavršava jezik.

Arsenije je, sa druge strane, pohađao kurs španskog pre odlaska u Argentinu i priznaje da mnogo više razumije nego što ume da izgovori, ali se tokom putovanja uspješno sporazumevao sa tamošnjim stanovništvom.

U Srbiji prvi put stala na skije, pokrenula firmu i zavolela sarmu

Iako je prije dolaska u Srbiju obišla brojne zemlje, Florensija priznaje da je upravo ovdje doživjela nešto što ranije nije imala prilike da proba – prvi put je stala na skije. Arsenije ju je odveo na Zlatibor, gdje su zajedno učili zimske sportove, a Argentinka, koja je do tada više voljela ljeto i plaže, toliko je zavoljela snijeg da danas jedva čeka svako novo zimovanje.

Osim što je pronašla ljubav i novi dom, Florensija je u Srbiji uspela da ostvari i poslovne ambicije. Nakon što je napustila posao na Malti, osnovala je sopstvenu firmu, koju je u početku vodila sama, a potom joj se pridružila i prva saradnica. Danas se njena kompanija bavi poslovnom podrškom, marketingom, logistikom i razvojem poslovanja, dok ona i Arsenije, budući da oboje rade za američko tržište, imaju dovoljno slobodnog vremena tokom prepodneva da zajedno uživaju u svakodnevnim zajedničkim aktivnostima.

A kada je riječ o životu u Srbiji, čini se da je Florensiju, osim Arsenija, posebno osvojila domaća kuhinja. Obožava sarmu koju joj svekrva redovno sprema i šalje, voli kajmak i čvarke, ali jedno je ipak postalo nezamjenljivo – pavlaka, koju jede gotovo uz sve, pa čak i uz picu i sarmu. Arsenije je, s druge strane, zadužen za kuvanje u njihovom domu, a na meniju su često paprikaš, grašak i druga domaća jela.

Ipak, nije baš sve srpsko osvojilo temperamentnu Argentinku. Na domaću muziku se, priznaje, još nije sasvim navikla, mada joj se dopada pjevačica Senida. Njih dvoje umjesto kafana i izlazaka radije biraju mirnije šetnje i kućna druženja, a u svakodnevnim ritualima društvo im pravi i njihov pas Crni, sa kojim rado provode slobodno vrijeme. Florensija kaže da joj upravo takav, mirniji način života danas najviše odgovara.

Pet godina nakon dolaska u Srbiju, Florensija Đorđević govori srpski, čita ćirilicu, vodi sopstvenu firmu i sa Arsenijem uživa u životu u Novom Sadu. Iako nije mogla ni da zamisli da će je putovanja jednog dana dovesti baš ovdje, danas smatra da ju je svako prethodno životno iskustvo na neki način pripremilo za ono što je uslijedilo – ljubav sa Arsenijem i život u Srbiji.