Imala je sve u Njemačkoj, a onda izabrala srpsko selo: Priča o Iranki koja je postala prava srpska domaćica

17.10.2026. | 11:43 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Iranka Nasim, koja je odrasla u Njemačkoj, zbog ljubavi prema Srbinu Srđanu preselila se u selo Lopatnica kod Kraljeva, gdje je pronašla novi dom, prihvatila pravoslavlje i dobila ime Jelena.

Zajedno sa suprugom i dvoje djece napustila je život u Njemačkoj i zamijenila ga seoskim mirom, prirodom i porodičnim životom.

Simpatična životna priča

Ovaj neobičan par upoznao se u Njemačkoj, gdje je Srđan prije 27 godina otišao iz Srbije u potrazi za boljim životom. Nakon što su dobili dvoje djece, shvatili su da im užurbanost njemačkog gradskog života više ne prija, pa su odlučili da Njemačku zauvijek napuste i sreću potraže upravo na srpskom, brdovitom selu.

Kako pričaju za Telegraf.rs, dok osmijeh to i potvrđuje, nijednog momenta se zbog te svoje odluke nisu pokajali.

„U Srbiju smo se iz Njemačke vratili prvenstveno iz ljubavi, ali i zbog porodice. Nismo željeli da nam djeca tamo krenu u školu, jer na Zapadu porodični život nije toliko lijep. Dok si mlad, ne primjećuješ te stvari, ali kada dobiješ djecu i vidiš kako ih sistem melje, zapitaš se zašto si roditelj ako svoju djecu ne viđaš. Zbog posla djeca po cijeli dan provode u ustanovama, a vaspitavaju ih društvo i sistem. Tamo smo dobro zarađivali, imali smo mnogo novca, automobila i televizora, ali nismo imali vremena jedno za drugo“, priča nam na početku razgovora Srđan.

Povratak na selo

Pričaju kako im je uopšte na pamet pala Lopatnica kao mjesto za život i odgoj djece.

„Odabrali smo Lopatnicu jer je moja majka rodom iz ovog sela, a ja sam tu provodio divne raspuste kod bake i djeda. Cilj nam je bio da se bavimo proizvodnjom zdrave hrane i porodičnim turizmom, te da djeca odrastaju uz životinje i prirodu. Danas smo zajedno 24 časa dnevno, što je danas rijetkost. Život na selu možda ne donosi milione, ali pruža nevjerovatnu slobodu i nezavisnost. Bavimo se organskom proizvodnjom i uzgojem autohtonih rasa. Imamo krave buše, svinje moravke, ovce i koze“, dodaje Srđan, vidno ispunjen i srećan životom na svom novom domaćinstvu.

Zanimljivo je da su u selu, govori Srđan dalje, sav ponosan, uspjeli i da dovedu i nasele nekoliko porodica iz Švajcarske i Austrije, koje su oduševljene našim ljudima i netaknutom prirodom.

„Pitali su me čak da li mogu ovdje da se sahrane. Ja sam im rekao, naravno, to vas ništa ne košta. Toliko su oduševljeni“, priča nam kroz smijeh Srđan.

Nakon dugačkog radnog vijeka u Njemačkoj, ali i putovanja kroz razne evropske i svjetske zemlje, Srđan smatra da mladi svakako treba da putuju i upoznaju svijet, ali da je ipak Srbija, po njegovom mišljenju, najljepša zemlja za život.

„Mladima bih poručio da putuju i upoznaju svijet, jer čovjek ne treba da ima granice. Međutim, što se tiče porodičnog života, smatram da je u Srbiji i dalje najljepše. Ako se odluče za selo, važno je da ne sanjaju o milionima, već da shvate da ovdje mogu biti potpuno produktivni i nezavisni. Troškovi su neuporedivo manji kada sami proizvodite svoju hranu“, jasan je Srđan.

Oduševljena zemljom i kulturom

Kako je Nasim objasnila, iako su njeni roditelji porijeklom iz Irana, ona se rodila u Španiji, pa potom otišla i sama da radi u Njemačkoj, gdje je i upoznala svog životnog saputnika.

„Porijeklom sam iz Irana, rođena sam u Španiji, a odrasla u Njemačkoj. Prije nego što sam upoznala Srđana, nisam znala apsolutno ništa o Srbiji. Međutim, kada sam prvi put došla, srce mi je bilo puno. Ljudi ovdje imaju dušu i puni su poštovanja. Uvijek imaju vremena da sjednu, druže se i popiju kafu s vama, što na Zapadu gotovo da ne postoji. Iako tada nisam znala jezik, osjetila sam ogromnu toplinu“, priča nam Nasim, i to na srpskom jeziku koji je za kratko vrijeme jako dobro savladala, prenosi Glas Srpske.

O Nasiminom oduševljenju Srbijom najviše govori i njena odluka da pređe u pravoslavlje i postane Jelena.

„Svojom voljom sam prešla u pravoslavlje i od kume dobila ime Jelena. Kod ove vjere me je najviše privukla sloboda. Sve radiš iz srca i onako kako osjećaš, bez strogih pravila i moranja koja postoje u drugim religijama i na Zapadu“, objašnjava nam ona.

Kako i sama kaže, život na selu donio im je mir bez kojeg nisu željeli da odgajaju djecu.

„Za mene je ovdje sve bilo novo jer sam odrasla u gradu, bez životinja. Pitala sam starije žene u selu da mi objasne kako se prave ajvar, džem, slatko i sarma. Sada idem u štalu, radim u bašti, kuvam za slavu i uživam u svemu tome, jer znam da to radim za svoju porodicu i našu budućnost. Ne treba vam mnogo da biste bili srećni. Ponekad je dovoljno samo da imate vremena da na miru popijete kafu s nekim“, govori nam na kraju razgovora Nasim, odnosno Jelena.