Milioni gledali prenos, ali nisu vidjeli istinu: Tajna Titove sahrane koja je 20 godina bila skrivena

08.05.2026. | 10:31

Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ, sahranjen je na današnji dan, 8. maja 1980. godine, u Beogradu. To je bio najveći medijski događaj u istoriji Beograda, na kom su prisustvovale čak 124 zvanične državne delegacije, uz kraljeve, prinčeve i predsjjednike iz cijelog svijeta.

Ipak, dok su milioni širom planete gledali televizijski prenos, pred kamerama se odigrala samo savršeno izrežirana predstava. Prava istina, koja zvuči kao scenario za holivudski triler, odigrala se pod okriljem noći Tito je zapravo sahranjen dva puta!

Sam Tito je pred smrt izrazio želju da počiva u skromnoj grobnici pod otvorenim nebom, po uzoru na američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta, sa bijelim mermernim sarkofagom. Za samo 72 sata, radnici su danonoćno radili kako bi izbetonirali površinu u Kući cvijeća i spremili mermernu ploču tešku nevjerovatnih devet tona.

Međutim, pokojni inženjer Dragomir Gavrilović, koji je vodio radove, 2002. godine je otkrio da je oko Titove sahrane postojao ogroman problem.

– Bilo je jasno da se mermerna ploča teška devet tona može postaviti samo pomoću dizalice, a tako dugotrajan i neizvjestan čin pred svjetskim kamerama ne bi bio prikladan – svjedočio je on.

Zbog toga je donijeta šokantna odluka – pred kamerama i svjetskim zvanicama postavljena je samo lagana mermerna “maska”.

Da bi spriječili da se u prenosu vidi kako radnici “guraju” ploču, pripadnici zloglasne Službe državne bezbjednosti pribjegli su triku. Dok se ploča namiještala, agenti koji su stajali pored kamermana su, na komandu, iskoračili i svojim leđima potpuno zaklonili objektive. Svet je u tom trenutku na ekranima video samo crnilo i kadrove počasnog plotuna.

Operacija nakon odlaska kamera

Kada su se kamere ugasile i visoke zvanice napustile Beograd, vječnu kuću su opkolili pripadnici JNA. U Kuću cvijeća su, u najstrožoj tajnosti, ušli samo članovi Titove porodice, odabrani funkcioneri i radnici sa ogromnom dizalicom.

Lažna maska je skinuta, a zakovani sanduk sa posmrtnim ostacima je izvađen i obložen bakarnom maskom. Zatim je ponovo spušten u grob, preko njega je izlivena prava betonska ploča, i na kraju je dizalicom spušten mermerni blok težak devet tona. Konačna, stvarna sahrana završena je tek kasno uveče.

Zašto su preduzete ovakve ekstremne mjere? Razlog se krio u ogromnoj paranoji Titovih nasljednika. Oni su se plašili da bi neprijatelji mogli da ukradu njegovo tijelo, kao što se samo par godina ranije dogodilo sa posmrtnim ostacima Čarlija Čaplina.

Šifra “Goran” i Operacija “Jedinstvo”

Država je mjesecima prije Brozove smrti bila u stanju najveće pripravnosti. Bivši obavještajac Boža Spasić otkrio je da je u kabinetima Službe bezbjednosti čuvan žuti koverat sa instrukcijama za tajnu operaciju pod kodnim imenom “JEDINSTVO”. U strogo poverljivoj komunikaciji, Služba je Tita nazivala pseudonimom – “Goran”.

– Zatvorili smo zemlju, ali tako da niko ne zna da je Jugoslavija zatvorena – ispričao je Spasić o neviđenim mjerama obezbjeđenja tokom kojih su strani telohranitelji, poput obezbjeđenja sirijskog predsednika Hafiza el Asada, fizički terani od kolone automobila kako ne bi ugrozili protokol, piše Žena Blic.

Novinar Miodrag Zdravković je mjesecima u tajnosti vježbao izgovaranje čuvene rečenice “Umro je drug Tito”, a odijelo za taj trenutak stajalo mu je unaprijed ispeglano i spremno, dok je on imao zabranu napuštanja Beograda. Cjelokupan televizijski prenos modelovan je pažljivim pregledanjem snimaka Čerčilove i Kenedijeve sahrane, kao i sahrane lorda Mauntbatena.

Takođe, ono što je danas poznato jeste da je Jovanki Broz bilo zabranjeno da prisustvuje sahrani Titu. Međutim, ona je ipak ispratila supruga na vječni počinak, a kako se ističe, tome je doprinio i stav Indire Gandi, koja je poručila: “Ako se Jovanka ne pojavi na sahrani, ni ja neću doći.”