FOTO: Agencije
Dok drugi uživaju u penziji, ona ustaje u pet: Mira već dvije decenije nesebično pomaže drugima
16.11.2026. | 17:23 Dodaj BL Portal kao Google izvorViše od dvije decenije Miroslava Stevanović nesebično poklanja svoje vrijeme onima kojima je pomoć najpotrebnija, a ni odlazak u penziju nije je odvojio od humanitarnog rada.
Kao najstarija volonterka Crvenog krsta Čačak, svakog jutra dolazi u Narodnu kuhinju, gdje učestvuje u pripremi, pakovanju i podjeli obroka, ali korisnicima pruža i nešto što se ne može staviti u posudu, lijepu riječ, razumijevanje i osjećaj da nisu sami.
Njen predani rad prepoznat je i u lokalnoj zajednici, pa je predložena za Decembarsku nagradu grada Čačka, najviše gradsko priznanje koje se dodjeljuje zaslužnim pojedincima i ustanovama.
Miroslava je radni vijek provela u Predškolskoj ustanovi “Radost”, u vrtiću “Bambi”, a na put volontiranja ju je podstakao suprug Radiša.
Narodna kuhinja postala njena druga kuća
Iako je tokom radnog vijeka morala da usklađuje obaveze u vrtiću i Narodnoj kuhinji, kaže da joj ništa nije bilo teško, jer je oduvijek voljela da radi i bude korisna.
– Sada mi posebno znači da volontiram, otkako sam u penziji. Narodna kuhinja je postala moja druga kuća. Ispunjena sam i srećna što mogu da pomognem ljudima kojima je pomoć potrebna. Makar da im pružim taj obrok i donekle ulepšam dan – kaže Mira, kako je svi odmilja zovu.
Sa osmijehom koji uliva sigurnost i toplinu, Miroslava je postala oslonac mnogima. Korisnici je doživljavaju kao nekoga ko im, osim obroka, daruje i vjeru u bolje sutra.
Mira je dobar slušalac, pa joj se korisnici često povjeravaju, pričaju o svojim životnim sudbinama. Različite su okolnosti koje su ih dovele u situaciju da zavise od obroka iz Narodne kuhinje, a nekima se, kako narod kaže, dogodilo i ono “dabogda imao, pa nemao”. Mira sasluša svakoga od njih, a dešava se da joj povjere i najdublje tajne, ponekad više nego najbližima.
Ne ostaje ravnodušna na njihove priče, već im posveti pažnju i pokuša da ohrabri. Tako je, osim među kolegama, stekla i iskrena prijateljstva među ljudima kojima svakodnevno pomaže.
Svakog jutra ustaje u pet časova
Da je volontiranje za nju mnogo više od povremene aktivnosti, pokazuje i njena svakodnevna rutina. Budilnik joj zvoni već u pet časova, a u Narodnoj kuhinji je prije sedam, spremna za novi radni dan. Ni udaljenost joj ne predstavlja prepreku, pa do mjesta na kojem volontira pješači iz Starog autoprevoza, dijela Čačka u kojem živi.
– Budim se u pet sati svakog jutra, popijem kafu i na vrata. I to je navika. Važno mi je da budem sa ljudima, a dodatno me taj rad ispunjava. Znači mi i da nisam svaki dan u kući Bogu hvala, dao mi je zdravlje i da mogu da radim. Volontiraću sve dok budem mogla i dok me budu trpeli. Bar još desetak godina – kaže Mira kroz osmijeh.
Njena skromnost i šala da će volontirati dok je budu trpjeli najbolje govore o tome koliko joj je stalo do ljudi i posla koji obavlja. U Crvenom krstu nemaju dilemu da je njeno prisustvo dragocjeno, ističući da je Mirin rad za svako poštovanje. Za Miru, čini se, nema velike tajne u tome kako biti čovjek. Dovoljno je ustati rano, doći tamo gdje je potrebna i nekome uljepšati dan. A ona to radi već više od 20 godina, ne očekujući ništa zauzvrat.
Zajedno posvetili više od pola vijeka humanitarnom radu
Mirin suprug Radiša takođe je bio dugogodišnji volonter Crvenog krsta i iza sebe ostavio više od 30 godina humanitarnog angažmana. Zajedno su tako ovoj organizaciji poklonili više od pola vijeka dobrovoljnog rada.
– Prvo je volontirao moj muž, pa onda ja. To me malo motivisalo, ali me motivišu i ovi predivni ljudi ovde, od direktora, šefica do kuvarica. Svi su divni, ovde se osećam kao u svojoj kući – ispričala je Miroslava za RINU.
