Svako vidi ono što hoće: Tri priče o patrijarhu Pavlu koje se i danas prepričavaju

16.11.2026. | 12:55 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Gojko Stojčević, poznatiji kao patrijarh srpski Pavle, ostao je upamćen po skromnosti, jednostavnom načinu života i mudrim odgovorima koji se i danas prepričavaju. Iako je bio na čelu Srpske pravoslavne crkve, nije se odvajao od običnog naroda, a pojedine anegdote iz njegovog života najbolje oslikavaju kakav je čovjek bio.

Rođen je 11. septembra 1914. godine u Kućancima, u današnjoj Hrvatskoj. Rano je ostao bez oba roditelja, a odgajila ga je tetka, koja mu je omogućila da se školuje.

U Beogradu je 1936. godine upisao Bogoslovski fakultet, ali i Medicinski fakultet, na kojem je stigao do druge godine. Bogosloviju je završio, a tokom Drugog svjetskog rata, kako bi se izdržavao, radio je na građevini. Kasnije je otišao u ovčarsko-kablarske manastire, gdje je započeo monaški život.

Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine i na toj funkciji ostao je do smrti. Njegov život obilježili su skromnost i odnos prema ljudima, a tri anegdote posebno se izdvajaju.

Automobili koji nisu bili u skladu sa zavjetom skromnosti

Tokom zasjedanja Svetog arhijerejskog sabora, patrijarh Pavle se jednom prilikom uputio prema Sabornoj crkvi na večernju službu. Na putu od Patrijaršije do hrama primijetio je niz luksuznih automobila parkiranih jedan pored drugog.

Upitao je pratioca čiji su automobili, a kada je saznao da pripadaju episkopima, odgovorio je:

„O, Bog ga vidio, šta bi tek vozili da nisu dali zavjet skromnosti?“

Pravilo šest maslina

Poznata je i anegdota iz Patrijaršijskog dvora, gdje su za ručkom zajedno sjedili patrijarh Pavle i vladika Stefan. Na stolu se nalazila činija sa maslinama, a prisutni su znali da se patrijarh držao pravila da čovjeku nije potrebno više od šest maslina.

Vladika Stefan uzeo je osam maslina, pa se našalio i upitao patrijarha šta da radi jer je uzeo dvije više.

„Sad uzmi to što si zahvatio, a sutra uzmi dvije manje“, odgovorio mu je patrijarh.

„Svako vidi ono što hoće“

Patrijarh Pavle je, prema još jednoj priči, jednom prilikom trebalo da ode na službu u crkvu na Banovom brdu. Pratilac ga je upitao želi li da se odveze automobilom, ali je patrijarh odlučio da ide autobusom.

Pokušavajući da ga odgovori od te namjere, pratilac mu je skrenuo pažnju na to da je ljeto i da u gradskom prevozu može biti neprijatno zbog ljudi koji idu na Adu Ciganliju i oskudnije odjeće koju nose.

Patrijarh je na to kratko odgovorio:

„Svako vidi ono što hoće.“

Ove priče i danas se prepričavaju kao podsjetnik na njegovu jednostavnost, duhovitost i način na koji je posmatrao ljude i svijet oko sebe.