Bez ijedne izgovorene riječi: Roditelji koji odgajaju najotporniju djecu rade ovih pet stvari

27.08.2025. | 13:28

Svaki roditelj ima svoj način kako odgaja djecu. A najotpornija su ona u čijem odgoju ljoditelji rade pet stvari – bez ijedne izgovorene riječi.

Naime, kada se dijete bori sa nečim, roditelji instinktivno pokušaju da razgovorom riješe problem. Ali, izgleda da je nekad baš izostanak riječi djelotvorniji.

Kada dijete preplave emocije, kod njega se pokreće odgovor na stres.

U tim trenucima ono često ne može da se fokusira na ono mu roditelj govori. Stručnjaci kažu da je tada najpotrebnija vaša smirena, stabilna prisutnost kako bi mu gestovima pokazali da ste tu.

Kelsi Mora je terapeutkinja i sertifikovana ekspertkinja za razvoj djece, koja je pružila podršku za više od 1.000 dece i tinejdžera u njihovim najtežim životnim trenucima. A kao roditelj, vidjela je i sama kako se kod djece mozak isključi i osjećanja preuzmu situaciju.

Kako kaže, dijete može da upije smirenost od odrasle osobe kojoj vjeruje i to je proces koji stručnjaci za razvoj djeteta nazivaju koregulacija.

Istraživanja pokazuju da je koregulacija jedan od najmoćnijih načina na koji djeca uče da se nose sa stresom.

Zašto tišina djeluje?

“Kada je dijete uznemireno, ono ne pokušava da se ponaša loše niti da vas ignoriše. Njegov mozak jednostavno nije u stanju da obradi objašnjenja, kompromise ili ispravke”, kaže ona.

Dodaje da mu je tada zapravo potrebno da se ponovo osjeća bezbjedno.

“Vaša prisutnost vraća taj osjećaj sigurnosti i dijete postaje spremnije da se nosi sa problemom”, kaže Mora.

Ako sijedite blizu deteta ili ga blago dodirnete, pokazujete mu smirenost, šaljete mu poruku da nije samo i da ste tu za njega. Time potvrđujete njegova osjećanja i gradite otpornost – bez ijedne izgovorene riječi.

“Vremenom ti tihi gestovi puni podrške uče dijete kako da upravlja emocijama i da se oporavi od stresa, čak i kada niste pored njega”, kaže Mora i za sajt CNBC izdvaja pet načina da se tiho povežete sa djetetom u teškom trenutku.

1. Sjedite pored ili blizu djeteta

Ako tiho sjednete pored djeteta ili stanete na vrata njegove sobe, bez riječi šaljete mu poruku: “Tu sam ako i kada ti zatrebam.”

“Sa djecom koja kažu da žele prostor možete ispoštovati njihov zahtjev, a da ipak ostanete dostupni. Sve dok znaju gdje da vas pronađu, osjećaće predvidljivost i sigurnost”, priča ona.

2. Ponudite ruku i nježan dodir

Nisu sva djeca spremna za dodir u teškom trenutku i to je u redu. Ali ako jesu, dodir ruke na leđima, držanje za ruku ili čak samo pružanje dlana prema djetetu može unijeti smirenost i osjećaj povezanosti.

“Neka dijete odluči da li želi da prihvati vašu ruku. Ponekad je dovoljno samo znati da je ona tu. Poštovanje djetetovih granica pokazuje mu da ćete njegove potrebe uvažiti na njegov način, što mu olakšava da vam se obrati kada bude spremno”, kaže Mora.

3. Dišite zajedno

Umjesto da svom djetetu kažete “smiri se” ili “udahni duboko”, pokažite mu. Sami lagano, ali primjetno i čujno udahnite i izdahnite. Djeca često njesvesno počnu da prate vaš ritam.

“Niko ne reaguje dobro kada mu se naredi da se smiri, ali uz prisutnu smirenost njihovo tijelo lakše uđe u stanje koje im je potrebno”, pojašnjava terapeutkinja.

4. Ponudite mu omiljenu igračku ili predmet

Djeca obično imaju predmete koji im pomažu da se osjećaju sigurno. Ako djetetu nježno ponudite omiljenu igračku ili je jednostavno stavite pored njega, dobiće izbor da ga uzme kada bude spremno.

“Osim plišanih igračaka, možete tokom mirnih trenutaka uvesti jednostavne alate za suočavanje, poput antistres loptica (za stiskanje i igru prstima). Tako će u stresnim situacijama već znati kako da ga koristi i zašto mu pomažu”, kaže ona.

5. Uključite se u paralelnu igru

Kada riječi postanu preteške ili nedostupne, tiha igra ili zajednička aktivnost mogu premostiti jaz.

“Probajte da crtate, bojite ili gradite kockicama pored djeteta. Možete koristiti i plišane igračke ili figurice da kroz igru indirektno prikažete situaciju”, predlaže terapeutkinja, prenosi zadovoljna.rs.

Dodaje da kod starije djece i tinejdžera to može biti slaganje slagalice, čitanje naglas ili zajedničko gledanje serije ili igranje video-igre.

“Zajedničke aktivnosti stvaraju povezanost bez pritiska i mogu učiniti da i zajedničko vreme bez riječi postane smisleno”, ističe Mora.

Na kraju, vaše dijete se poslije kritičnog trenutka vrlo vjerovatno neće sjećati šta ste tačno tad rekli, ali će se sjećati da ste učinili da se osjeća sigurno i da ste ga podržali.