Šta se krije u vašem frižideru: 10 namirnica sa više šećera, soli i kalorija nego što mislite

25.07.2026. | 19:40 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kada razmišljamo o nezdravoj ishrani, najčešće pomislimo na brzu hranu, grickalice i slatkiše. Međutim, znatne količine dodatog šećera, soli, zasićenih masti i kalorija mogu se kriti i u proizvodima koje svakodnevno uzimamo iz frižidera, često uvjereni da pravimo sasvim dobar izbor. To nikako ne znači da sve sa narednog spiska treba odmah baciti. Nijedna od ovih namirnica sama po sebi neće narušiti zdravlje ako je jedemo povremeno i u razumnoj količini. Problem nastaje kada proizvodi sa mnogo šećera, soli i kalorija postanu svakodnevni dio više obroka.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da odrasli unose manje od pet grama soli dnevno, dok bi slobodni šećeri trebalo da čine manje od 10 odsto ukupnog dnevnog energetskog unosa, a još manje može donijeti dodatnu korist za zdravlje. Veliki dio ovih sastojaka ne potiče iz šećera i soli koje sami dodajemo, već iz industrijski pripremljene hrane.

1. Voćni jogurti i mliječni deserti

Jogurt može biti odličan izvor proteina, kalcijuma i drugih važnih hranljivih materija. Ipak, voćni jogurt nije uvijek samo običan jogurt sa malo voća. Neki proizvodi sadrže značajne količine dodatog šećera, voćnih sirupa, zaslađenih pirea ili koncentrata.

Posebno treba obratiti pažnju na velike flaše i pakovanja iz kojih lako popijemo nekoliko porcija odjednom. Proizvod koji na prvi pogled djeluje kao lagana užina tako može postati izvor velike količine šećera i kalorija.

Bolji izbor može biti običan jogurt ili kefir kojem ćemo dodati svježe voće, nekoliko oraha ili malo ovsenih pahuljica. Nije neophodno da jogurt bude potpuno bez masti, ali treba uzeti u obzir da punomasni proizvodi imaju više kalorija.

2. Viršle, salame i drugo prerađeno meso

Viršle, kobasice, slanina, salame i pojedine vrste šunke često sadrže mnogo soli i zasićenih masti. Ipak, problem sa prerađenim mesom ne svodi se samo na kalorije.

Prerađeno meso dobija se soljenjem, dimljenjem, fermentacijom ili drugim postupcima kojima se produžava trajnost ili mijenja ukus. Postoje ubjedljivi dokazi da njegova redovna konzumacija povećava rizik od raka debelog crijeva, zbog čega Svjetski fond za istraživanje raka savjetuje da ga jedemo vrlo malo ili ga izbjegavamo.

Za sendviče bolji izbor mogu biti komadi pečene piletine ili ćuretine, kuvano jaje, humus, mladi sir sa manje soli ili namaz od mahunarki, prenosi “eKlinika“.

3. Gazirana, energetska i druga zaslađena pića

Zaslađena pića brzo donose veliku količinu šećera, ali uglavnom ne stvaraju isti osjećaj sitosti kao čvrsta hrana. Zbog toga kalorije iz njih lako dodajemo redovnim obrocima, a da toga nismo ni svjesni.

U ovu grupu ne spadaju samo gazirani sokovi. Šećer mogu sadržati energetska i sportska pića, aromatizovane vode, ledeni čajevi, gotove kafe i pojedini voćni napici.

Ni tonik nije isto što i obična gazirana voda. Klasične vrste mogu sadržati približno jednaku količinu šećera kao druga bezalkoholna pića. Zato treba provjeriti deklaraciju, čak i kada napitak nema izrazito sladak ukus.

4. Kečap i gotovi sosovi

Jedna kašika kečapa obično neće predstavljati problem. Međutim, količina koju sipamo uz pomfrit, meso ili tjesteninu često je znatno veća od jedne kašike.

Kečap, sosovi za roštilj, slatko-ljuti prelivi i gotovi umaci mogu sadržati i šećer i dosta soli. Sadržaj se veoma razlikuje među proizvođačima, pa nije opravdano svaki kečap proglasiti lošim. Najkorisnije je uporediti količinu šećera i soli na 100 grama proizvoda i obratiti pažnju na veličinu porcije.

Paradajz-pire, pasirani paradajz bez dodatog šećera ili domaći sos sa začinskim biljem mogu biti jednostavnija zamjena.

5. Majonez i kremasti prelivi za salatu

Majonez je napravljen pretežno od ulja, pa je očekivano kaloričan. To ga ne čini zabranjenom namirnicom, ali znači da nekoliko velikih kašika može znatno povećati energetsku vrijednost sendviča ili salate.

Ni oznaka „sa manje masti“ ne znači automatski da je proizvod najbolji izbor. Da bi sačuvali ukus i teksturu, proizvođači ponekad dodaju više šećera, soli ili skroba.

Preliv se može pripremiti od jogurta, senfa, limunovog soka i začina, ili od male količine maslinovog ulja i sirćeta. I ovdje je količina važna, jer je i maslinovo ulje, iako nutritivno povoljnije, veoma kalorično.

6. Smrznuta pica

Smrznuta pica objedinjuje nekoliko sastojaka koje lako unosimo u većoj količini: bijelo brašno, sir, prerađeno meso, sos i dosta soli. Ukupna količina kalorija zavisi od veličine, debljine tijesta i nadeva, pa podatak sa jedne marke ne treba primjenjivati na sve proizvode. Dodatni problem je nerealno navedena porcija. Pica na pakovanju može biti podijeljena na više porcija, iako će je jedna osoba vjerovatno pojesti cijelu ili bar polovinu.

Ako je biramo, korisno je potražiti proizvod sa tanjim tijestom, manje prerađenog mesa i više povrća, a uz njega pojesti veliku salatu. To neće promijeniti sastav pice, ali može pomoći da pojedemo manju količinu.

7. Smrznuti pomfrit i panirani proizvodi

Pomfrit, panirani pileći zalogaji, riblji štapići i slični proizvodi često su već djelimično prženi prije zamrzavanja. Zbog toga mogu sadržati više masti nego što kupac očekuje, čak i kada ih kod kuće pripremi u rerni ili fritezi na vruć vazduh. Panirani proizvodi često imaju i mnogo soli, dok pohovanje povećava količinu rafinisanih ugljenih hidrata i ukupnu energetsku vrijednost obroka.

Krompir nije nezdrava namirnica. Velika je razlika između kuvanog ili pečenog krompira sa malo ulja i industrijskog pomfrita koji je prethodno obrađen i pržen.

8. Sladoled u velikim pakovanjima

Sladoled sadrži šećer i masti, ali najveći problem često nije jedna kugla, već količina koju pojedemo kada se poslužujemo direktno iz velikog pakovanja.

Vrste sa komadićima čokolade, keksom, karamelom i raznim prelivima mogu imati znatno više kalorija od jednostavnijih ukusa. Izrazi poput „premium“, „zanatski“ ili „gurmanski“ opisuju način predstavljanja proizvoda, ali ne znače da je on nutritivno povoljniji.

Ako želimo sladoled, razumnije je odvojiti jednu porciju u činiju nego jesti iz kutije. Običan jogurt sa voćem jeste nutritivno drugačija užina, ali nema potrebe predstavljati ga kao sladoled ako to nije.

9. Topljeni sirevi i sirni namazi

Sir može biti vrijedan izvor proteina i kalcijuma, ali topljeni sirevi, listići za sendviče i pojedini sirni namazi mogu sadržati mnogo soli i zasićenih masti. Kada ih kombinujemo sa suhomesnatim proizvodima, hljebom i gotovim sosovima, količina soli u jednom naizgled običnom sendviču brzo raste.

Nisu svi proizvodi isti, pa treba uporediti deklaracije. Svježi sir sa manje soli, nemasni mladi sir ili namaz od mahunarki mogu biti povoljniji izbor za svakodnevnu upotrebu.

10. Pivo i druga alkoholna pića

Alkoholna pića donose kalorije, ali gotovo ne doprinose osjećaju sitosti. Pivo se zato lako dodaje redovnom obroku, a nekoliko čaša može značajno povećati ukupan dnevni energetski unos.

Još važnije, alkohol ne treba preporučivati zbog navodne zaštite srca. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da ne postoji količina alkohola potpuno bez rizika po zdravlje. Alkohol je povezan sa najmanje sedam vrsta raka, a rizik raste sa količinom koja se konzumira. Potencijalne koristi uočene u pojedinim ranijim studijama ne nadmašuju njegove dokazane rizike.

Deklaracija otkriva više od prednje strane pakovanja

Natpisi „fit“, „light“, „sa voćem“, „bez dodatog šećera“ ili „izvor proteina“ ne opisuju cjelokupan nutritivni sastav proizvoda. Hrana može imati manje masti, ali više šećera, ili biti bogata proteinima, a istovremeno sadržati mnogo soli i kalorija.

Zato na deklaraciji treba provjeriti:

-količinu šećera, soli, zasićenih masti i kalorija na 100 grama ili 100 mililitara
-koliko proizvod zaista sadrži porcija
-da li ćemo pojesti jednu ili nekoliko navedenih porcija
-redoslijed sastojaka, jer su navedeni od onog zastupljenog u najvećoj količini

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, unos soli trebalo bi ograničiti na manje od pet grama dnevno, a zasićene masti zamjenjivati nezasićenim kad god je moguće.

Cilj nije da frižider ostane prazan niti da se hrana dijeli na „dobru“ i „lošu“. Mnogo je važnije da proizvodi bogati šećerom, solju i kalorijama ne čine osnovu svakodnevne ishrane. Ono što jedemo povremeno ima znatno manji uticaj od onoga što iz frižidera uzimamo svakog dana.