Simptomi i savjeti: Kako prepoznati anksioznost kod djece i kako im pomoći?

01.08.2025. | 22:24

Anksioznost kod djece često se ne ispoljava direktno kao kod odraslih, već kroz ponašanje, tjelesne tegobe i promjene u svakodnevnim navikama.

Djeca mogu imati glavobolje, bolove u stomaku, mučninu ili čak iznenadne promjene raspoloženja bez vidljivog uzroka. To su često fizički izrazi unutrašnje napetosti i straha koji ne umiju da verbalizuju.

Mogu biti pretjerano zabrinuta za stvari koje odrasli smatraju nebitnim – poput kašnjenja u školu, neuspjeha na testu, razdvajanja od roditelja ili čak vremenskih nepogoda. Takođe mogu izbjegavati određene situacije, kao što su škola, rođendani, vannastavne aktivnosti ili kontakt s drugom djecom, iako su ih ranije voljela.

Problemi sa spavanjem su česti – teško uspavljivanje, noćna buđenja ili košmari. Neka djeca dobiju izraženu potrebu za kontrolom svakodnevnih rutina, dok druga postaju tiša, povučenija ili razdražljivija.

Promjene apetita – bilo gubitak ili pojačan apetit – mogu takođe biti znak anksioznosti.

Zajedničko mnogima je često traženje sigurnosti i potvrde od roditelja, poput pitanja: “Hoće li sve biti u redu?”, “Hoćeš li doći po mene?”, “Hoću li se razboljeti?” – i to više puta dnevno.

Važno je da roditelji ove znakove ne ignorišu i ne doživljavaju kao “fazu” ili “razmaženost”. Anksioznost nije znak slabosti, već način na koji dijete reaguje na stres. Umjesto kritike, važno je pružiti razumijevanje, strpljenje i sigurnost.

Podrška može uključivati:

Otvoren razgovor prilagođen uzrastu djeteta

Ohrabrivanje, a ne forsiranje izlaska iz anksioznih situacija

Uspostavljanje predvidive rutine

Ograničavanje izloženosti stresnim informacijama (npr. vijesti, konfliktne teme)

Konsultaciju sa školskim psihologom ili dječijim psihoterapeutom, ako poteškoće traju duže ili se pogoršavaju

Najvažnije je da dijete zna da nije samo, da je u redu osjećati strah ili brigu – ali da postoje načini da se s tim emocijama izbori, uz podršku onih koji ga vole.