Savjet za roditelje: Psiholozi otkrili kako kod djece razviti “zdrav razum”
10.11.2025. | 19:20Zdrav razum je vještina koja se stiče od djetinjstva.
Ostaje za cijeli život, a korisna je u različitim situacijama, od toga da se dijete sjeti da pogleda na obe strane ulice prije nego što pređe preko puta, do toga da ne dodiruje vruću šerpu, da zatvori vrata za sobom kada uđe u kuću itd.
Odrasli se često iznenade koliko su djeca pametna: brzo nauče da hodaju, govore ili voze bicikl. Ali, kada je riječ o “zdravom razumu”, poput sjećanja da treba da pogledaju na obe strane prije prelaska ulice ili korišćenja rukavice za vruću šerpu, razvoj te sposobnosti traje mnogo duže.
Iako istraživanja pokazuju da i dojenčad ima osnovni osjećaj za dobro i loše, stručnjaci se slažu da je zdrav razum, odnosno sposobnost donošenja ispravnih i praktičnih odluka, vještina koja se gradi godinama, piše Newsweek.
Zdrav razum se razvija s vremenom
Psihološkinja i trener za roditeljstvo En Mekitrik objašnjava da, iako djeca od malih nogu pristupaju problemima na vrlo konkretan način, zdrav razum zahtjeva vrijeme i iskustvo.
– Zdrav razum je nešto što se razvija s vremenom, naravno, međutim čak su i vrlo mala djeca poznata po svom konkretnom pristupu problemima – rekla je.
Dodala je da se ta sposobnost neće u potpunosti razviti dok razmišljanje ne postane apstraktnije u adolescenciji. Drugim riječima, dok se djeca možda rađaju s moralnim kompasom, potrebno je mnogo stvarnih iskustava da bi se razvila sposobnost donošenja racionalnih odluka.
– Svi znamo da postoje granice zdravog razuma tinejdžera, to je stvar iskustva i zrelosti i nastavlja se razvijati kroz mlado odraslo doba – istakla je Mekitrik.
Pustite djecu da uče na greškama
Izraz “koristi zdrav razum” često se upotrebljava kada neko djeluje bez razmišljanja, ali stručnjaci poručuju da djecu treba naučiti kako samostalno da donose odluke.
– Podstakla bih roditelje da dopuste svojoj djeci da eksperimentišu i uče iz iskustva, umjesto da to rade umjesto njih – ističe psiholog dr Marlin Maron.
– To bi značilo da roditelji razvijaju sposobnost tolerisanja nevolje, grešaka i neuspjeha kod svoje djece. Nije lako. To bi takođe uključivalo modeliranje rješavanja stvari i razgovor o situacijama koje se pojave i zahtjevaju takvu vrstu prosuđivanja – objašnjava Maron.
Neka se suoče sa posljedicama svog ponašanja
Roditelji često žele da uskoče i riješe problem umjesto djeteta, ali Mekitrik savjetuje da to izbjegavaju osim ako situacija nije opasna.
– Kada roditelji bde nad igrom, rješavaju sukobe, insistiraju na pomaganju djeci da dijele ili iznova idu po loptu, dijete ne osjeća prirodne posljedice svojih postupaka i možda se ne osjeća samopouzdano ili opremljeno za samostalno upravljanje interakcijama – objasnila je.
Najbolji način za podsticanje kognitivnog rasta, dodaje, je dopustiti djeci da iskuse prirodne posljedice svojih djela.
Na primer, ako dijete baci hranu, roditelj može jednostavno da očistiti tanjir i da kaže “gotovo”. Ako baci loptu preko ograde, neka samo pronađe novu aktivnost. Ako povredi drugo dijete, može da mu pomogne da donese vrećicu leda ili čašu vode.
Uloga igre i povezanosti
Mekitrik ističe da djeca koja imaju priliku samostalno da donose odluke, istražuju i igraju se bez strogih struktura imaju najbolje temelje za razvoj zdravog razuma i kritičkog mišljenja.
– Roditelji koji nude raznolika životna iskustva, kao i dovoljno vremena za nestrukturiranu igru, ograničeno vreme pred ekranima, puno istraživanja na otvorenom i razgovor koji podržava razmišljanje, pomoći će svojoj deci da razviju veštine kritičkog razmišljanja – rekla je.
Zaključuje da je za roditelje ključno da razumeju šta je razvojno prikladno za njihovo dete i da osiguraju mrežu podrške porodice i prijatelja. Upravo kroz iskustva, slobodu i povezanost djeca uče da donose odluke koje odražavaju zdrav razum, veštinu koja se razvija polako, ali traje cijeli život.
