Preuranjeni pubertet sve češći kod djevojčica, posebno poslije pandemije

06.12.2025. | 20:03

Epidemiološke studije pokazuju da se snižava granica početka puberteta, posebno kod djevojčica, a mnoge studije upućuju na to da se taj trend dodatno ubrzao poslije pandemije kovida.

Načelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb doc. dr. sc. Nevena Krnić rekla je da je trend ranijeg početka puberteta počeo u zapadnim zemljama početkom 2000-ih, a da se potom raširio na sve zemlje svijeta.

Preuranjenim pubertetom smatra se razvoj koji započinje prije osme godine kod djevojčica ili prije devete godine kod dječaka.

“Normalnim se smatra razvoj sekundarnih polnih odlika poput rasta grudi i pojave dlačica nakon osme godine kod djevojčica. Odnosno povećanje polnog organa i razvoj polne dlakavosti poslije devete godine kod dječaka. Takođe, normalnim se smatra i pojava prve menstruacije poslije desete godine. Sve što se uklapa u te okvire smatra se urednim razvojem”, objašnjava Krnić.

Kada dođe do razvoja prije navedenog uzrasta, to se smatra preuranjenim pubertetom i zahtijeva praćenje. Dječja endokrinološkinja iz Zagreba naglašava da uzroci nisu uvijek nužno povezani s bolešću.

“Preuranjeni pubertet se kod najvećeg broja djece ogleda u ranijem početku razvoja polnih obilježja, poput ranog razvoja dojki, a i kod većine djece promjene postupno napreduju i menstruacija ne nastupa prerano”, objašnjava Krnić.

Dodaje da je dosta studija pokazalo dodatno spuštanje granice početka puberteta poslije epidemije kovida.

“Ne zna se da li je to vezano za veći unos hrane, nezdrave obroke ili smanjenu fizičku aktivnost. Međutim, ovih posljednjih pet, šest godina imamo veći broj pregleda nego što smo imali prije 10–15 godina”, kazala je doktorka.

Gojaznost kod djevojčica ubrzava pubertet

Jedan od ključnih uzroka preuranjenog puberteta je gojaznost, kazala je Krnić i istakla da se to prvenstveno odnosi na djevojčice. Objašnjava da se kod dječaka težina ne povezuje u tolikoj mjeri s ranim početkom puberteta, iako postoje istraživanja koja ukazuju da prekomjerna tjelesna težina može da podstakne raniji pubertet i kod dječaka.

Što se tiče uticaja životne sredine, uključujući zagađeni vazduh, plastiku, hranu, kozmetiku kao moguće uzroke, Krnić kaže da konkretna korelacija nije dokazana.

Ali ističe da se niz spojeva povezuje s mogućim štetnim uticajem na reproduktivno zdravlje.

“Međutim, naglo povećanje težine posebno u periodu predškolskog i ranog školskog uzrasta kod djevojčica je okidač ranog početka puberteta”.

Moguće zdravstvene posljedice

Krnić objašnjava da postoji razlika perifernog i centralnog ili pravog puberteta i benignih varijanti. Centralni pubertet vezan je za aktivaciju centara u mozgu koji stimulišu pubertet i događa se uobičajeno pri nastupu puberteta te prati niz fizičkih promjena koje se inače događaju u pubertetu.

“Iako kod najvećeg broja djece uzrok ostane nepoznat, kod neke djece se mogu naći i različita patološka stanja poput tumorskih procesa ili genetskih promjena”, kazala je.

Periferni pubertet je vezan uz lučenje hormona iz nadbubrežnih ili polnih žlijezda, bez aktivacije centara u mozgu. “Takvo lučenje hormona može uzrokovati promjene koje nalikuju pravom pubertetu, ali mogu izazvati i neke netipične pubertetske promjene”, objasnila je.

Većina djece koja pokazuju rani razvoj potpuno su zdrava, a dijagnoza se ne može postaviti jednim laboratorijskim nalazom, nego kombinacijom kliničke slike, praćenja brzine rasta, nalaza hormona i procjene koštane dobi, uz praćenje kroz određeno vrijeme.

Cilj je izbjeći nepotrebne analize, pa endokrinolog procjenjuje tok razvoja i proširuje dijagnostiku samo ako se pojave znaci brze progresije ili sumnje na patološko stanje.

Kod preuranjenog puberteta može doći do ubrzanog koštanog sazrijevanja, što na kraju može dovesti do ranijeg prestanka rasta i nižeg rasta nego što je to očekivano s obzirom na genetski potencijal djeteta.

Liječenje je potrebno kod pravog preuranjenog puberteta, ako postoji rani početak ili brza progresija. “Terapija omogućava da se centri u mozgu koji pokreću pubertet privremeno isključe, a nakon prekida terapije ponovno se aktiviraju i razvoj se nastavlja. Periferni pubertet se ciljano liječi zavisno od uzroka, a benigne varijante ne treba liječiti”, rekla je, prenosi “N1”.

Dodala je da odluka o liječenju zavisi od individualne procjene.

“Ako se, na primjer, radi o djevojčici ili dječaku predškolskog uzrasta, onda je obrada apsolutno nužna”, kazala je Krnić.

U cilju prevencije preuranjenog puberteta, roditeljima se savjetuje da paze na zdravu ishranu, održavanje normalne tjelesne težine i podsticanje djeteta na redovne fizičke aktivnosti.

Psihološki učinak

Preuranjeni pubertet ima i psihosocijalni efekat, a klinička psihološkinja Klinike za pedijatriju KBC Zagreb Ana Bogdanić kaže da je preuranjeni pubertet izazov za mnogu djecu i njihove porodice.

“Jedan od prvih znakova preuranjenog puberteta su intenzivne emocionalne reakcije poput naglih promjena raspoloženja, razdražljivosti i svadljivosti. To je posljedica hormonskih promjena za koje dijete nema razvijen mehanizam samoregulacije”, navodi.

Ističe da je djeci od ranog školskog uzrasta izrazito važno da se uklope u vršnjačku grupu i da se ne razlikuju od drugih. “Zato kod njih rani razvoj grudi, dlakavosti i hormonske promjene mogu izazvati sram, nelagodu i osjećaj izdvojenosti. Djeca zbog tih promjena mogu biti izložena zadirkivanju, maltretiranju ili neprimjerenim komentarima zbog izgleda, što može narušiti njihovo samopouzdanje i sliku o sebi”, kaže.

Djeca se ponekad doživljavaju starijima nego što jesu, što stvara nesklad u komunikaciji i dodatnu frustraciju.

Istraživanja su pokazala da je rani pubertet posebno izazovan za djevojčice, dok dječaci mogu kratkoročno da imaju prednosti poput rasta i veće mišićne mase.

“Ali kasnije se i kod njih mogu javiti pojačana anksioznost, sniženo raspoloženje ili nesigurnost, posebno ako poslije ranog ubrzanog rasta na kraju ostanu niži od vršnjaka”, kaže Bogdanić.

Dodaje da rizik postoji i kod djece koja ulaze u pubertet u očekivanom uzrastu, ali su prva u vršnjačkoj grupi.

“Važno je da roditelji s djetetom otvoreno razgovaraju o fizičkim promjenama koje se događaju i objasne mu da su one normalne, samo se kod njega javljaju nešto ranije nego kod druge djece”, savjetuje psihološkinja.

Nagla raspoloženja kod djeteta su posljedica hormonalnih promjena pa je važno prihvatiti emocije, ali i postaviti jasne granice.

“Ako dijete pokazuje znakove dugotrajnog povlačenja, sniženog raspoloženja, gubitka interesa ili značajnog pada samopouzdanja, dobro je potražiti savjet stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihijatra”, kaže Bogdanić.