Prenose ga komarci: Ove simptome izaziva virus koji se širi svijetom

25.07.2025. | 19:48

Čikungunja virusno oboljenje je infektivno oboljenje iz grupe zoonoza, koje se na ljude prenosi ubodom zaraženog komarca.

Riječ čikungunja znači “ono što se savija”, aluzija na položaj pacijenata koji pate. Čikungunja virus prvi put je izolovan i identifikovan u Tanzaniji 1953. godine.

Čikungunja virus je RNA virus, tup alfavirus iz porodice Togaviridae, kojoj još pripada i tip Rubivirus. Ova grupa ima preko 32 predstavnika, a determinisani su u zavisnosti da li su prenosnici samo ljudi ili i sisari, ptice i insekti, objavio je Gradski zavod za javno zdravlje Beograd.

Čikungunja virus je prouzrokovao brojne epidemije u Africi i Aziji. U 2005 – 2006. došlo je do velike epidemije u Indijskom okeanu. Uvezeni slučajevi registrovani su u Aziji, Australiji, SAD, Kanadi i kontinentalnoj Еvropi.

Rizik od širenja virusa čikungunja u zemlje ЕU je visok zbog mogućnosti ulaska virusa preko zaraženih putnika, prisustva kompetentnih vektora u mnogim zemljama (posebno oko obale Sredozemnog mora) i osjetljivosti stanovništva.

Ljudi su glavni izvor ili rezervoar čikungunja virusa. Međutim, u Africi prirodni domaćini ovog virusa su i divlji primati koje su imali ubod komaraci Aedes koji žive u šumi.

Groznicu prenose komarci

Glavni vektor groznice Čikungunje je komarac roda Aedes, prvenstveno Aedes aegipti i Aedes albopictus, dvije vrste koje takođe mogu prenijeti druge viruse koje prenose komarci, uključujući virus denga. Ovi komarci su aktivni tokom dana. Obje vrste komaraca ubadaju na otvorenom, ali Aedes aegipti će se lako hraniti i u zatvorenom prostoru.

Aedes aegipti nije u stanju da prođe zimsku dijapauzu – jaja, i to stoga u izvjesnoj mjeri ograničava njihovu sposobnost da se nastanjuju u sjevernije regione sa umjerenom klimom. Međutim, mogu se nastaniti u regionima Еvrope koji pokazuju vlažnu suptropsku klimu (dijelovi zemalja Mediterana i Crnog mora).

Aedes albopictus se nedavno proširio na nove regione i ovo širenje još uvijek traje. Porijeklom iz jugoistočne Azije, kolonizovao je i tropske i umjerene regione. Trenutno je nastanjen u najmanje 11 evropskih zemalja, prvenstveno duž obale Sredozemnog mora.

Kako se prenosi virus?

Prenošenje infekcije na ljude nataje ubodom zaraženog komarca. Komarci se zaraze prilikom sisanja krvi zaraženih ljudi ili divljih primata, piše Gradski zavod za javno zdravlje Beograd.

Prenos sa majke na dijete zabilježen je kod žena koje su razvile bolest u posljednjoj nedjelji prije porođaja. Nema dokaza da se virus prenosi putem majčinog mlijeka.

Nije registrovan prenos čikungunja virusa transfuzijom krvi i transplantacijom,

Simptomi čikungunja virusa

Simptomi bolesti nastaju 1 do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca, u prosjeku od 3-7 dana.

U zavisnosti od oblasti gdje se oboljenje javlja u opsegu od 17% do preko 40%, kod zaraženih osoba infekcija protiče asimptomatski (bez ispoljenih simptoma bolesti).

Bolest se karakteriše:

– naglom pojavom groznice i jeze

– glavobolje

– mijalgije (bolovi u mišićima)

– mučnine

– fotofobije (osjetljivost na svjetlo)

– onesposobljavajućih bolova u zglobovima

– petehijalnog (tačkastog) ili makulopapuloznog osipa (promjene u teksturi i boji kože).

Akutna faza traje oko 10 dana. Tipičan klinički znak bolesti je artralgija (bol u zglobovima), obično simetrična, ali su opisane i neurološke, hemoragijske i očne manifestacije.

Hronična faza bolesti, koju karakteriše ponavljajući bol u zglobovima, pogađa uglavnom 30-40% zaraženih. U nekim slučajevima može trajati godinama.

Opšte komplikacije su rijetke i uključuju miokarditis (zapaljenje srčanog mišića), hepatitis (zapaljenje tkiva jetre) i očne i neurološke poremećaje.

Uprkos tome što se smatra bolešću koja nije smrtonosna, jako rijetko se mogu registrovati smrtni ishodi od ove bolesti.

Ovo su rizične grupe pacijenata

Osjetljivost na infekciju je opšta, ali osobe starosti preko 65 godina i one koje imaju pridružene bolesti, kao i bebe tokom posljednje 2 nedjelje intrauterinog života, imaju veći rizik za nastanak težeg oblika bolesti, navodi Gradski zavod za javno zdravlje Beograd.

Kod starijih osoba, bolovi u zglobovima mogu dovesti do sindroma hroničnog reumatoidnog artritisa. Meningoencefalitis (zapaljenje moždanih ovojnica i mozga) pogađa prvenstveno novorođenčad.

Jednom kada se osoba oporavi od infekcije čikungunja, vjerovatno će imati doživotni imunitet protiv naknadnih infekcija virusom čikungunje.

Kako se identifikuje virus?

Čikungunja virus se može identifikovati korišćenjem tehnika nukleinske kiseline/genomske amplifikacije ili izolacije virusa tokom prve nedjelje bolesti. Serološka dijagnoza se može postaviti detekcijom specifičnih IgM antitela u uzorku seruma od 4-5 dana od početka bolesti.

Specifična antitijela IgM mogu postojati mnogo mjeseci, posebno kod pacijenata sa dugotrajnom artralgijom (bolovima u zglobovima).

Prijavljene su serološke unakrsne reakcije između blisko povezanih alfavirusa.

Kako se liječi čikungunja virus?

Trenutno ne postoji vakcina za prevenciju ili lijek za liječenje Čikungunja virusnog oboljenja.

Odmor, uzimanje tečnosti i lijekovi protiv bolova mogu ublažiti neke simptome ove bolesti.

Mjere prevencije

Opšte mere prevencije su:

– Najefikasniji način prevencije je spriječiti ubod komarca.

– Izbjegavati izlaganje komarcima u vrijeme njihove najveće aktivnosti, u sumrak i zoru.

– Izbjegavati područja sa velikim brojem insekata (šume, močvare i dr.).

– Prilikom boravka u prirodi i na otvorenom koristiti sredstva (repelente) koja odbijaju insekte, na otkrivenim dijelovima tijela.

– Nositi odjeću koja pokriva ruke i noge.

– U cilju smanjenja broja komaraca u zatvorenom prostoru koristiti zaštitne mreže na prozorima i zaštitna sredstva (preparate) u vidu tableta, tečnosti i slično.

– Smanjenje broja komaraca na otvorenom, gdje se radi, igra ili boravi, postiže se isušivanjem izvora stajaće vode koja je potrebna za sve faze razvoja komaraca i eliminisanjem mjesta na koja se sklanjaju komarci (na taj način smanjuje se broj mjesta na koja komarci mogu da polože svoja jaja. Najmanje jednom nedjeljno treba isprazniti vodu iz posuda za cvijeće, posuda za hranu i vodu za kućne ljubimce, kanti, buradi, limenki, ukrasnih bazena i dr. Ukloniti odbačene gume i druge predmete u kojima može da se nakuplja stajaća voda.