Osjećaj kao da su žileti u grlu: Kako prepoznati streptokoknu infekciju

09.10.2026. | 22:12 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Svaki gutljaj vode ponekad boli toliko da oboljeli imaju osjećaj kao da su im „žileti u grlu”. Takav bol može da prati streptokoknu infekciju, ali se javlja i kod virusnih upala, pa odluka o antibiotiku zavisi od pregleda i odgovarajućeg testa.

Jak bol nije dovoljan da otkrije uzročnika

Streptokokna upala grla nastaje kada bakterija Streptococcus pyogenes, odnosno streptokoka grupe A, izazove infekciju ždrijela i krajnika. Tegobe često počinju naglo, uz temperaturu i bol pri gutanju. Krajnici mogu da budu crveni i otečeni, ponekad sa bjelkastim naslagama.

Bolni limfni čvorovi na prednjoj strani vrata i sitne crvene tačke na nepcu takođe mogu da prate ovu infekciju. Kod djece se ponekad javljaju glavobolja, bol u stomaku, mučnina ili povraćanje. Ipak, ni izražen bol ni naslage na krajnicima sami po sebi ne potvrđuju streptokoknu infekciju. Kašalj, curenje nosa, promuklost i crvenilo očiju više govore u prilog virusnoj infekciji. Virusi su inače najčešći uzročnici upale grla u svim uzrastima. Zato osjećaj „žileta u grlu” opisuje jačinu tegoba, ali ne predstavlja dijagnozu.

Zašto se infekcija lako širi među školarcima

Streptokokna upala grla najčešće se javlja kod djece od pet do 15 godina, dok je klasična slika ove bolesti rijetka prije treće godine. Mogu da obole i odrasli, naročito roditelji, nastavnici i druge osobe koje često borave sa djecom. Od izlaganja bakteriji do pojave simptoma obično prođe od dva do pet dana. Bakterija se najčešće prenosi kapljicama i neposrednim kontaktom sa sekretima zaražene osobe. Blizak kontakt u porodici, školi ili vrtiću olakšava njeno širenje. Prenos preko predmeta jeste moguć, ali se smatra manje čestim putem zaraze.

Pranje ruku i pokrivanje usta i nosa pri kašljanju ili kijanju pomažu da se smanji prenošenje infekcije. Čaše, flašice i pribor za jelo ne treba da se dijele dok je osoba bolesna. Posuđe koje je oboljeli koristio treba da se opere prije nego što ga neko drugi upotrijebi.

Bris grla razjašnjava dilemu koju pregled ne rješava

Kada nema jasnih virusnih simptoma, sam pregled ne može pouzdano da razlikuje streptokoknu od virusne upale. Ljekar tada može da preporuči brzi antigenski test ili kulturu brisa grla. Brzi test daje rezultat za kratko vrijeme, dok se na kulturu obično čeka duže.

Negativan brzi antigenski test kod djeteta sa simptomima, uzrasta od tri godine naviše, treba da se provjeri kulturom brisa. Razlog je to što brzi test može da propusti pojedine infekcije. Kod odraslih takva dodatna provjera uglavnom nije potrebna.

Pozitivan nalaz ipak zahtijeva da ljekar uzme u obzir simptome i mogućnost da osoba samo nosi bakteriju. Kod nosioca streptokoka ona može da bude prisutna u grlu bez znakova bolesti. Ako se istovremeno pojavi virusna upala, pozitivan test može da oteža procjenu uzroka tegoba.

Šta je istraživanje otkrilo o djeci koja nose streptokoku

U metaanalizi objavljenoj 2018. godine u časopisu PLOS Neglected Tropical Diseases istraživači su analizirali 285 studija o streptokoknoj upali i prisustvu bakterije u ždrijelu. Procjena učestalosti nosilaštva bez simptoma kod djece iz zemalja sa visokim prihodima iznosila je 10,5 odsto. Kod djece iz zemalja sa niskim i srednjim prihodima procjena je bila 5,9 odsto.

Ovi rezultati pokazuju da prisustvo bakterije i aktivna bolest nisu uvijek isto. Procjene su se razlikovale među ispitivanim populacijama i ne predstavljaju tačnu učestalost za svaku sredinu. Zbog toga podatak da svako peto dijete nosi streptokoku ne treba da se predstavlja kao univerzalno pravilo.

Nosiocima bez simptoma uglavnom nije potreban antibiotik, mada postoje posebne situacije u kojima ljekar može da preporuči drugačiji postupak. Oni rjeđe prenose bakteriju i imaju veoma mali rizik od komplikacija povezanih sa streptokoknom upalom. Pozitivan rezultat zato treba da tumači ljekar, posebno kada se nalazi ponavljaju ili simptomi liče na virusnu infekciju.

Kako terapija pomaže i koji znaci zahtijevaju hitan pregled

Potvrđena streptokokna upala liječi se antibiotikom, a penicilin ili amoksicilin obično su prvi izbor ako nema odgovarajućih kontraindikacija. Oralna terapija ovim lijekovima najčešće traje deset dana i treba da se sprovede prema propisanom režimu. Povratak u kolektiv preporučuje se kada nema temperature i kada prođe najmanje 12 do 24 sata od početka odgovarajuće terapije, prema savjetu ljekara.

Tečnost, meka hrana i napici prijatne temperature mogu da olakšaju gutanje. Paracetamol ili ibuprofen mogu da ublaže bol i temperaturu kada odgovaraju uzrastu i zdravstvenom stanju, a djeci se ne daje aspirin. Ako nema poboljšanja poslije 48 sati uzimanja antibiotika, potrebno je da se oboljeli ponovo javi ljekaru.

Otežano disanje, nemogućnost gutanja pljuvačke ili znaci dehidratacije zahtijevaju hitnu procjenu. Rijetke komplikacije obuhvataju apsces oko krajnika, akutnu reumatsku groznicu i poststreptokokno zapaljenje bubrega. Reumatska groznica predstavlja reakciju imunskog sistema poslije infekcije, može da ošteti srce i nije isto što i neposredno širenje bakterije na srčano tkivo.