“Lovac na vino”: Ova biljka smanjuje želju za alkoholom, ali to nije sve od nje

27.05.2026. | 08:29

Od drevnih indijanskih melema do savremenih preparata koji regulišu hormone i metabolizam, žuti noćurak se pokazao kao prirodni saveznik u borbi protiv zavisnosti i hroničnih upala.

Iako ga u našim krajevima često srećemo pored pruga ili puteva kao običan korov, žuti noćurak je ljekovita biljka koja je decenijama u samom vrhu interesovanja farmaceutske industrije. Njegova specifičnost ne leži samo u ljepoti cvjetova koji se otvaraju isključivo pred mrak, već u jedinstvenom hemijskom sastavu koji direktno utiče na centralni nervni sistem.

O tome zašto je ova biljka dobila ime “lovac na vino” i kakvu moć krije njeno sjeme, razgovarali smo sa dr sc. Markom Lj. Nestorovićem, muzejskim savjetnikom botaničarem – herbologom u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu, piše Blic.

Žuti noćurak smanjuje želju za alkoholom

Istorija žutog noćurka (Oenothera biennis L.) tijesno je povezana sa njegovim uticajem na ljudski metabolizam i mozak.

Doktor Nestorović ističe da je naučni naziv ovoj biljci dao grčki istoričar i biolog Teofrast još 300. godine prije nove ere.

“Teofrast je biljci dao ime jer njen korijen, ako se jede, smanjuje želju za vinom i alkoholnim pićima. U prevodu njeno ime znači – lovac na vino”,  objašnjava Nestorović.

Ova karakteristika ostala je relevantna do danas, posebno u procesu odvikavanja od zavisnosti.

“Treba pomenuti da preparati na bazi noćurka mogu da se koriste u odvikavanju od alkoholizma. Ulje ove biljke ublažava depresiju, a time posredno smanjuje i želju za pićem”, navodi sagovornik.

Kako je žuti noćurak “preko noći” postao popularan

Prema riječima sagovornika, žuti noćurak u istoriji liječenja biljem zauzima značajno mjesto.

“Drevni fitoterapeuti koristili su ga za liječenje mnogih bolesti. Sjevernoamerički indijanci su ga primjenjivali u liječenju kožnih bolesti i liječenju rana, a koristio se kod astme, prehlada i gripa. Međutim, tek osamdesetih godina prošlog vijeka savremenim metodama utvrđeno da je ulje sjemena noćurka pravi rudnik gama–linolenske kiseline, jer ni jedna druga biljka ne sadrži tako veliku količinu. Ovaj pronalazak je preko noći učinio ovu biljku veoma ‘popularnom'”, priča Nestorović.

Za šta se koristi žuti noćurak

Gama-linolenska kiselina je esencijalna masna kiselina koja se u organizmu pretvara u prostaglandin, supstancu ključnu za regulaciju vitalnih funkcija.

“Naime, reguliše metabolizam masti i podstiče rad kardiovaskularnog, imunog i centralnog nervnog sistema. Gama-linoleinska kiselina podstiče metabolizam i sagorijeva zasićene masti i kalorije i tako pomaže u smanjenju tjelesne težine. Zatim, prostaglandin učestvuje u regulaciji sinteze pljuvačke i suza, kontroliše lučenje loja, može da spriječi abnormalno razmnožavanje ćelija, sprečava trombozu, reguliše nivo holesterola”, objašnjava Nestorović.

Za izradu ljekovitih preparata koristi se seme žutog noćurka zbog visokog sadržaja gama-linoleinske kiseline.

“U svijetu postoje brojne sorte i hibridi noćurka čije ulje iz sjemena sadrži do 9 odsto gama-linoleinske kiseline”,  dodaje Nestorović.

Spas za žene i regeneracija kože

Danas se na tržištu noćurak najčešće nalazi u obliku uljanih kapsula, često obogaćenih vitaminom E, a primjenu nalazi u rješavanju problema koji muče milione ljudi.

“Na tržištu postoje preparati u kombinaciji sa vitaminom E koji se koriste za liječenje i regeneraciju kože, kose i noktiju. Postoje i preparati koji uspostavljaju hormonsku ravnotežu kod žena i ublažavaju simptome PMS i menopauze, kao što su glavobolja, razdražljivost, osjetljivost”,  navodi Nestorović.

Za one koji se bore sa viškom kilograma, noćurak nudi prirodnu potporu jer gama-linoleinska kiselina podstiče metabolizam i sagorijeva zasićene masti i kalorije.

Cvjetovi se otvaraju samo noću, a privlači i insekte

Ova biljka je u narodu poznata pod slikovitim nazivima kao što su večernja jagorčevina, večernji jaglac, pupoljka ili pupoljica. Upravo taj “večernji” karakter je njena najzanimljivija botanička osobina.

“Narodni naziv noćurak dobio je po svojim cvjetovima koji se otvaraju samo na kratko, između šest i sedam sati uveče. Tada se istovremeno otvori osam do deset mirišljavih cvjetova, koji na sebe privlače brojne insekte i noćne leptire koji vrše oprašivanje”,  kaže doktor.

Kako prepoznati žuti noćurak

Žuti noćurak je dvogodišnja biljka koju karakterišu specifične faze rasta. U prirodi se lako prepoznaje po visini i jarkim cvjetovima, a zanimljivo je da je koren biljke, iako se danas rijetko pominje, kroz istoriju imao važnu ulogu u ishrani.

“U prvoj godini biljka obrazuje lisnu rozetu, a naredne godine se iz rozete formiraju izvodnice na kojima se obrazuju cvjetovi i plodovi sa sjemenom”, objašnjava Nestorović i navodi sljedeće karakteristike žutog noćurka:

Korijen je vretenast i mesnat. Stabljika je uspravna, visine jedan do dva metra, a u gornjem dijelu je razgranata.
Listovi su jajastog ili eliptičnog oblika.
Cvjetovi su, kako i samo ime nagovještava – jarkožute boje.
“Cvjetanje traje od jula pa sve do prvih jesenjih mrazeva. Krajem leta ili početkom jeseni obrazuju se čaure sa sjemenom”,  – kaže Nestorović.

Gdje raste žuti noćurak

Prema botaničkoj klasifikaciji, žuti noćurak pripada rodu Oenothera, koji obuhvata oko 140 vrsta, čija je domovina Sjeverna i Južna Amerika.

“To je biljka koja vodi porijeklo iz Meksika i Centralne Amerike. U Evropu je dospjela u 17. vijeku, gdje je zbog prelijepih i atraktivnih cvjetova gajena kao ukrasna biljka. Pod uticajem čovjeka, za posljednjih 250 godina areal pojedinih vrsta se jako proširio”, kaže Nestorović.

Danas je ova biljka rasprostranjena u Evropi, sjevernoj i srednjoj Rusiji, prednjoj i istočnoj Aziji, sjevernoj Americi do Meksika.

“U našem podneblju žuti noćurak raste kao korov u starim voćnjacima i vinogradima, neuređenim i zapuštenim mjestima, na željezničkim nasipima, pored kanala, puteva, na obalama rijeka, na šljunku, na peskovitoj podlozi, kamenjarima, zidinama, ali se sreće i kao gajena biljka u baštama, vrtovima i na obradivim površinama”, zaključuje Nestorović.