FOTO: SHUTTERSTOCK
GLP-1 lijekovi i bolesti bubrega: Potencijalne koristi i šta kažu stručnjaci
08.08.2026. | 19:46 Dodaj BL Portal kao Google izvorBubrezi imaju jednu od najvažnijih uloga u organizmu – filtriraju krv i omogućavaju izlučivanje štetnih materija i viška tečnosti. Njihovo pravilno funkcionisanje usko je povezano sa opštim zdravstvenim stanjem, naročito sa metaboličkim bolestima poput dijabetesa tipa 2 i gojaznosti. Kako ovi lijekovi postaju sve češći izbor u liječenju dijabetesa tipa 2 i gojaznosti, sve više pažnje privlači pitanje njihovog uticaja na zdravlje bubrega.
U nastavku objašnjavamo kakva je veza između metaboličkog zdravlja i funkcije bubrega, da li GLP-1 terapija može da smanji rizik od razvoja ili napredovanja bolesti bubrega, kao i na šta osobe sa postojećim bubrežnim oboljenjima treba da obrate pažnju prije započinjanja ove terapije.
Kakva je povezanost zdravlja bubrega, dijabetesa tipa 2 i gojaznosti?
– Bolesti bubrega, kardiovaskularne bolesti i metabolički poremećaji međusobno su tijesno povezani jer dijele iste faktore rizika – objašnjava dr Pranav Garimela, specijalista nefrologije i glavni medicinski direktor Američkog fonda za bubrege (American Kidney Fund).
Prema njegovim riječima, gojaznost, dijabetes, arterijska hipertenzija i hronična upala zajedno doprinose oštećenju bubrega i kardiovaskularnog sistema. Dr Garimela podsjeća da postoji i medicinski termin koji opisuje ovu međusobnu povezanost – kardiovaskularno-bubrežno-metabolički sindrom (CKM).
– Bubrezi regulišu ravnotežu tečnosti u organizmu, metabolizam natrijuma, krvni pritisak i hormonske mehanizme koji utiču na rad srca i krvnih sudova. S druge strane, bolesti srca, naročito srčana slabost, smanjuju perfuziju bubrega, odnosno protok krvi kroz bubrege, što dodatno narušava njihovu funkciju. Kada funkcija jednog od ova dva organa počne da slabi, često dolazi do pogoršanja funkcije drugog, čime se stvara začarani krug međusobnog propadanja – objašnjava on.
Mogu li GLP-1 lijekovi da uspore napredovanje bolesti bubrega?
„Bubrezi imaju izuzetno složen i jedinstven zadatak“, kaže dr Kirtana Kesavarapu, gastroenterolog u okviru RWJBarnabas Health Medical Group i profesorka na Medicinskom fakultetu Robert Wood Johnson Univerziteta Rutgers.
Njihova osnovna funkcija jeste filtriranje cjelokupne krvi u organizmu i odlučivanje koje će se supstance zadržati u organizmu u obliku tečnosti i elektrolita, a koje će biti izlučene putem urina kao otpadne materije. Kada je funkcija bubrega narušena, dolazi do nakupljanja štetnih materija i viška tečnosti u organizmu, što može povećati rizik od ozbiljnih komplikacija, uključujući moždani udar i infarkt miokarda.
Prema riječima dr Garimele, više kliničkih studija pokazalo je da GLP-1 lijekovi mogu da uspore napredovanje hronične bolesti bubrega.
Posebno izdvaja istraživanje objavljeno 2024. godine u časopisu „The New England Journal of Medicine“, koje je pokazalo da semaglutid značajno smanjuje rizik od progresije bolesti bubrega kod osoba sa dijabetesom tipa 2 koje već imaju hroničnu bolest bubrega. Istovremeno je zabilježen i manji rizik od smrti usljed kardiovaskularnih događaja.
Rezultati ovog istraživanja bili su osnova da početkom 2025. godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) proširi indikaciju za Ozempic, odobrivši njegovu primjenu za smanjenje rizika od pogoršanja bolesti bubrega i razvoja bubrežne insuficijencije kod osoba koje istovremeno imaju hroničnu bolest bubrega i dijabetes tipa 2. Lijek je, takođe, odobren i za smanjenje rizika od smrti usljed kardiovaskularnih bolesti kod odraslih pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega.
Sa druge strane, tirzepatid za sada nema odobrenje FDA koje se odnosi na zaštitu funkcije bubrega. Međutim, to ne znači da nema povoljan efekat na bubrege.
„Za sada nema dovoljno snažnih dokaza da se može tvrditi da je jedan GLP-1 lijek najbolji izbor za zaštitu bubrega kod svih pacijenata“, kaže dr Garimela i dodaje:
– Semaglutid trenutno raspolaže najčvršćim dokazima kada su u pitanju ishodi povezani sa zdravljem bubrega, prije svega zato što je sprovedena velika randomizovana kontrolisana studija posebno osmišljena da ispituje upravo ovu oblast. Potencijalne koristi nisu ograničene samo na osobe sa dijabetesom.
Klinička ispitivanja sprovedena kod osoba sa prekomjernom tjelesnom masom ili gojaznošću, koje nisu imale dijabetes, pokazala su da primjena semaglutida može dovesti do smanjenja količine proteina u urinu (proteinurije), kao i do boljih ishoda u očuvanju funkcije bubrega.
GLP-1 terapija i zdravlje bubrega: neželjena dejstva, dehidracija i na šta treba obratiti pažnju
Iako istraživanja ukazuju na potencijalno povoljan uticaj GLP-1 terapije na funkciju bubrega, postoji i indirektan mehanizam kojim ovi lijekovi mogu doprinijeti njihovom opterećenju.
Naime, GLP-1 lijekovi smanjuju osjećaj gladi i regulišu apetit, ali kod mnogih osoba istovremeno dovode i do smanjenog osjećaja žeđi. Posljedica može biti nedovoljan unos tečnosti i razvoj dehidracije. Pored toga, među najčešćim neželjenim dejstvima GLP-1 terapije nalaze se gastrointestinalne tegobe poput mučnine, povraćanja i dijareje, koje dodatno povećavaju gubitak tečnosti iz organizma. Dehidracija predstavlja značajan faktor rizika za pogoršanje funkcije bubrega.
Kako bi se neželjena dejstva ublažila, a rizik od dehidracije sveo na minimum, dr Kesavarapu preporučuje da se vodi računa o redovnom unosu tečnosti, čak i kada osjećaj žeđi nije izražen; da se jedu manji obroci u češćim intervalima; da se obezbijedi dovoljan unos proteina kako bi organizam dobio neophodne hranljive materije uprkos smanjenom apetitu i da se izbjegava izrazito masna hrana, jer može dodatno pogoršati gastrointestinalne simptome.
Ona takođe savjetuje da terapiju GLP-1 lijekovima vodi ljekar koji ima iskustva u njihovoj primjeni i koji će pratiti stanje pacijenta i nakon uvođenja terapije. Ukoliko se pojave izražena mučnina ili druga neželjena dejstva, ljekar može prilagoditi dozu ili razmotriti promjenu terapije.
– Svaki lijek nosi određene koristi, ali i rizike. Neželjena dejstva postoje kod svih terapija, ali se u velikoj mjeri mogu spriječiti ili ublažiti kada se liječenje sprovodi pravilno i uz odgovarajući medicinski nadzor – zaključuje dr Kesavarapu.
