Gledate sagovornika pravo u oči? Psiholozi upozoravaju na 6 grešaka koje mogu da pokvare odnos

16.08.2026. | 22:39 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kontakt očima djeluje kao sitnica u svakodnevnoj komunikaciji, ali način na koji nekoga gledamo može mnogo da kaže o našem interesovanju, samopouzdanju i odnosu prema toj osobi. Istraživanja pokazuju da adekvatan kontakt očima može da doprinese utisku povjerenja, sigurnosti i inteligencije, ali i da učini osobu upečatljivijom i lakšom za pamćenje.

Zašto griješimo i u čemu bi mogao da bude problem?

Problem nastaje kada pogled nesvjesno šalje drugačiju poruku od one koju želimo. Izbjegavanje pogleda može da djeluje kao nezainteresovanost, dok previše intenzivno gledanje može da izazove nelagodu. Dobra vijest je da je kontakt očima socijalna vještina koja može da se razvija i poboljšava.

1. Potpuno izbjegavanje kontakta očima

Jedna od najčešćih grešaka jeste potpuno izbjegavanje pogleda. Nekim ljudima direktan kontakt očima jednostavno stvara nelagodu, dok kod drugih iza takvog ponašanja stoje stidljivost, trema ili socijalna anksioznost. Bez obzira na razlog, sagovornik ne zna nužno šta stoji iza izbjegavanja pogleda. Zbog toga ovakvo ponašanje može pogrešno da protumači kao nezainteresovanost, nesigurnost, odsustvo pažnje ili neiskrenost.

Važno je, međutim, da se izbjegavanje kontakta očima ne tumači automatski kao dokaz da neko nešto krije. Govor tijela nema tako jednostavan „rječnik“, a jedna neverbalna reakcija sama po sebi nije pouzdan pokazatelj nečijih namjera.

2. Predugo i intenzivno gledanje u oči

Na drugom kraju spektra nalazi se neprekidan i veoma intenzivan kontakt očima. Prirodan razgovor podrazumijeva trenutke kada pogledamo sagovornika, ali i kratke prekide pogleda. Kada ti prekidi izostanu, druga osoba može da se zapita zbog čega je neko tako intenzivno posmatra. Dugotrajno zurenje može da izazove neprijatnost, čak i kada osoba koja gleda nema lošu namjeru.

Širom otvorene oči i uporno zurenje mogu da se povežu i sa ljutnjom, prijetnjom ili agresivnim ponašanjem. Zbog toga više kontakta očima ne znači nužno i bolju komunikaciju.

3. Gledanje u čelo, ruke ili druge dijelove tijela

Osobe kojima je neprijatno da gledaju sagovornika direktno u oči ponekad nesvjesno prebacuju pogled na njegovo čelo, ruke ili neki drugi dio tijela. I ovo može da pošalje neželjenu poruku. Sagovornik može da stekne utisak da nam je dosadno, da ga ne slušamo ili da smo iz nekog razloga usredsređeni na određeni dio njegovog izgleda.

Posebno neprijatna situacija nastaje kada osoba primijeti da joj neko uporno gleda određeni dio tijela. Tada može da postane nesigurna i da počne da razmišlja postoji li nešto neobično u njenom izgledu.

4. Pogled koji neprestano „bježi“ po prostoriji

Pogled u pod, plafon, telefon, vrata ili predmete u prostoriji može da ostavi utisak da smo mislima negdje drugdje. Kada oči neprestano prelaze sa jednog predmeta na drugi, sagovornik može takvo ponašanje da protumači kao rasejanost, nervozu ili želju da razgovor što prije završi.

To ne mora da znači da osoba zaista ne sluša. Nemir pogleda može da bude posljedica nelagodnosti, anksioznosti ili navike. Ipak, u komunikaciji nije važna samo namjera već i način na koji druga osoba doživljava naše ponašanje, prenosi “eKlinika“.

5. Zaboravljamo da kontakt očima nema isto značenje u svim kulturama

Pravila kontakta očima značajno se razlikuju među kulturama, pa ono što u jednom okruženju predstavlja znak samopouzdanja u drugom može da se protumači sasvim drugačije.

U mnogim zapadnim kulturama direktan pogled povezuje se sa zainteresovanošću, sigurnošću i aktivnim učešćem u razgovoru. U nekim drugim kulturama dugotrajan direktan kontakt očima može da se doživi kao nepristojnost, izazivanje ili nedostatak poštovanja, naročito u komunikaciji sa starijim osobama ili autoritetima.

Zato govor tijela uvijek treba posmatrati u kulturnom i socijalnom kontekstu.

6. U društvu gledamo samo jednu osobu

Kada razgovara više ljudi, lako se dogodi da pogled nesvjesno usmjerimo samo na jednu osobu. To je naročito često ako nam je ona poznatija, ako pokazuje najviše interesovanja ili ako nam jednostavno pruža osjećaj sigurnosti. Međutim, osoba kojoj poklanjamo gotovo svu pažnju može da se osjeti neprijatno, dok ostali učesnici razgovora mogu da steknu utisak da ih ignorišemo ili da njihovo prisustvo nije važno.

Pogled koji se prirodno raspoređuje među učesnicima šalje poruku da su svi uključeni u razgovor.

Zašto je kontakt očima toliko važan za odnose sa drugim ljudima

Pogled predstavlja jedan od najvažnijih dijelova neverbalne komunikacije. Njime pokazujemo da slušamo, pratimo razgovor i da nas zanima ono što druga osoba govori. Odgovarajući kontakt očima može da doprinese osjećaju međusobnog poštovanja, povjerenja i povezanosti. Pogledom prenosimo i emocije koje ponekad ne izgovorimo – naklonost, zabrinutost, radost, radoznalost ili razumijevanje.

U poslovnoj komunikaciji kontakt očima može da doprinese utisku samopouzdanja i prisutnosti, dok u privatnim odnosima može da podstakne osjećaj bliskosti i pažnje.

Pravilo 50/70 može da pomogne, ali nije matematička formula za dobar razgovor

Jedna od smjernica koja se često pominje jeste takozvano pravilo 50/70. Prema njemu, kontakt očima može da zauzima približno 50 odsto vremena dok govorimo i oko 70 odsto vremena dok slušamo.

Ove procente ne treba shvatiti kao strogo pravilo. Niko tokom razgovora ne treba da računa sekunde. Suština je u ravnoteži: ne treba neprekidno zuriti u sagovornika, ali ni provesti većinu razgovora gledajući svuda osim u njega.

Prirodni kratki prekidi pogleda pomažu da komunikacija ne djeluje usiljeno.

„Metoda trougla“ može da olakša kontakt očima

Osobama kojima direktan pogled stvara nelagodu može da pomogne jednostavna tehnika. Zamišljeni trougao na licu sagovornika čine oba oka i usta. Umjesto neprekidnog gledanja u jednu tačku, pogled može prirodno da prelazi između ova tri područja.

Druga mogućnost jeste posmatranje lica kao cjeline, umjesto intenzivnog fokusiranja direktno na zenice. Takav pristup može da smanji osjećaj neprijatnosti, a da sagovornik i dalje ima utisak prisutnosti i pažnje. Vježbanje može da počne i u situacijama koje ne nose socijalni pritisak, na primjer tokom gledanja intervjua ili drugih video-sadržaja.

Nije važan samo pogled – tijelo govori zajedno sa očima

Kontakt očima djeluje najprirodnije kada ga prate i drugi neverbalni signali. Povremeno klimanje glavom, osmijeh, izraz lica koji odgovara temi razgovora i blago okretanje tijela prema sagovorniku mogu da pokažu da aktivno pratimo ono što govori.

Cilj zato nije da nekoga gledamo u oči što duže. Mnogo je važnije da pronađemo prirodan ritam u kojem pogled pokazuje zainteresovanost, a da pritom drugoj osobi ne stvara pritisak.

Kontakt očima je vještina, a ne test samopouzdanja. Kada postanemo svjesniji načina na koji gledamo druge, možemo lakše da prepoznamo navike koje šalju pogrešnu poruku i postepeno razvijemo način komunikacije koji doprinosi povjerenju, bliskosti i kvalitetnijim odnosima.