“Ćutite i sačekajte – dajte djetetu šansu da komunicira”

01.12.2025. | 22:35

Komuniciramo jer imamo želju da podelimo naše misli i osjećanja sa nekim.

Komunikacija je dvosmjerna aktivnost, bilo da je verbalna ili neverbalna. Jedna osoba izgovori rečenicu, druga osoba joj odgovori, potom ponovo odgovori osoba koja je prva govorila, zatim nastavi druga, pa se sve ponovi još nekoliko puta. Tada pričamo o naizmjeničnom uključivanju u razgovor, piše za Stetoskop logoped Smilja Majević.

Ono što je važno da imamo na umu jeste da je razgovor nastao tako što ga je jedna osoba inicirala. Jedna osoba je željela da podeli svoje misli, osjećanja, planove i ideje sa nekim.

Svoje misli, osjećanja i ideje ima i dijete i važno je da mu dozvolimo da ih iskaže i podeli sa nama. Dijete se ne služi uvijek riječima, ali i bez riječi može poslati poruku. Zbog toga je važno da pažljivo slušamo i pratimo. Dijete može biti nesigurno, može oklevati, biti tiho, uplašeno. Važno je da mi budemo dovoljno strpljivi i da obratimo pažnju na prve znake poruke koju dijete šalje.

Kako se uči komunikacija?

Ako djetetu damo dovoljno vremena, odgovorimo na njegovo započinjanje komunikacije, sačekamo odgovor djeteta i ponovo odgovorimo, na taj način djetetu dajemo podsticaj za učenje načina na koji se komunicira.

Primjer: šetate se sa djetetom i preleće avion iznad vaših glava. Avion je letio nisko i njegovo preletanje je bilo glasno. Vidjeli ste da je to privuklo djetetovu pažnju, ali sačekajte da dijete inicira komunikaciju. Ćutite i čekate. Dijete će pogledom ispratiti avion, pokazati kažiprstom u pravcu aviona i/ili oglasiti se, a vi nakon toga kad je dijete iniciralo komunikaciju kažite „Jeste, odletio je avion!“

Primjer: šetate se ulicom i primijetite puno djece koja izlaze iz škole. Djeca su bučna i privlače pažnju vašeg djeteta. Sačekajte da vam dijete pokaže da ih je primijetilo. Vaše dijete može kažiprstom pokazivati na đake, može se oglašavati da se priključi žagoru i/ili rukama i nogama signalizirati uzbuđenost zbog gužve. Kad je dijete iniciralo komunikaciju, vi nastavite tako što ćete npr. reći „Jeste, puno djece ima!“

Primjer: gosti vam zvone na vrata, zvono svakako privlači pažnju vašeg djeteta i ono se okreće ka vratima, oglašava se i/ili pokazuje kažiprstom ka vratima. Nakon što je dijete iniciralo komunikaciju o situaciji koja mu je privukla pažnju vi kažite „Jeste, neko zvoni. Hajde da vidimo ko je.“

Preduslovi za uspješnu komunikaciju

Preduslovi za uspješnost u ovoj aktivnosti:

-sačekajte,

-posmatrajte,

-ne zaključujte prerano,

-ne čitajte djetetove misli,

-dajte djetetu vremena.

Dopuštajući djetetu da započne interakciju učimo ga jednoj od važnih stvari za govor i komunikaciju. Kad dopuštamo djetetu da inicira komunikaciju pokazujemo mu da nam je važno i da primjećujemo njegove želje, misli i potrebe, a to djetetu daje samopouzdanje da sa tim nastavi i da vremenom bude još uspješnije u vještinama komuniciranja.

Hanen centar

Tekst je nastao na osnovu Hanen savjeta za roditelje djece koja kasne u razvoju govora i jezika. Hanen centar je neprofitna organizacija iz Kanade posvećena pomaganju djeci da komuniciraju najbolje što mogu. Postoji od 1975. godine kad je razvijen program

„Za razgovor je potrebno dvoje“ koji obučava roditelje kako da pomognu djetetu da komunicira. Hanen centar obučava logopede širom svijeta za primjenu licenciranih programa.