Autoimuni gastritis može dugo da ne daje tipične simptome: Obratite pažnju na ove znakove

07.10.2026. | 23:19 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Kada se pomene gastritis, većina ljudi prvo pomisli na bol u stomaku, mučninu, gorušicu ili osjećaj težine poslije jela. Međutim, postoji oblik ove bolesti koji može dugo da prođe gotovo neprimjetno, bez tipičnih tegoba koje bismo odmah povezali sa želucem.

Autoimuni gastritis nastaje kada imunski sistem napada sopstvene ćelije želučane sluznice. Problem nije samo u upali. Oštećenje ćelija koje stvaraju želučanu kiselinu i unutrašnji faktor može vremenom da oteža apsorpciju vitamina B12.

Zbog toga se bolest ponekad otkrije tek tokom ispitivanja anemije ili kada se pojave posljedice nedostatka ovog važnog vitamina.

Kako nastaje autoimuni gastritis

Za razliku od gastritisa povezanog sa bakterijom Helicobacter pylori, autoimuni gastritis nastaje zbog reakcije imunskog sistema na sopstvene ćelije želučane sluznice.

Posebno su važne parijetalne ćelije, koje imaju ulogu u stvaranju želučane kiseline i unutrašnjeg faktora. On je neophodan da bi organizam mogao pravilno da apsorbuje vitamin B12.

Kada se ove ćelije postepeno oštećuju, apsorpcija B12 može da bude sve slabija. Zbog toga nedostatak vitamina ne mora da znači da ga osoba ne unosi dovoljno hranom – uzrok može biti upravo problem sa njegovim iskorišćavanjem u organizmu.

Simptomi nisu uvijek ono što biste očekivali

Autoimuni gastritis ne mora odmah da izazove izražene probleme sa varenjem. Kada se simptomi pojave, mogu biti veoma nespecifični, poput mučnine, bola ili nelagodnosti u gornjem dijelu stomaka i osjećaja sitosti nakon male količine hrane.

Zbog toga se bolest lako može previdjeti. Jedan od važnih tragova može biti anemija, naročito kada se utvrdi da postoji nedostatak vitamina B12.

Dugotrajan nedostatak ovog vitamina može da izazove umor, peckanje jezika, ali i neurološke tegobe poput trnjenja i slabosti u rukama ili nogama. Takve simptome ne treba automatski pripisivati stresu ili iscrpljenosti, posebno ako su laboratorijske analize pokazale manjak B12.

Kako se postavlja dijagnoza

Sami simptomi nisu dovoljni da bi se utvrdilo da neko ima autoimuni gastritis. Ljekar može preporučiti krvne analize, a kada postoji sumnja na ovu bolest, mogu se provjeravati i određena antitijela.

U zavisnosti od nalaza, ispituju se antitijela protiv unutrašnjeg faktora i parijetalnih ćelija, a mogu se određivati i nivoi gastrina. Negativan rezultat jednog testa ne mora u potpunosti da isključi bolest.

Gastroskopija sa biopsijom može biti važna jer omogućava ljekaru da direktno procijeni izgled sluznice želuca i uzme uzorak tkiva za analizu.

Zašto je važno da se bolest prati

Autoimuni gastritis nije stanje koje treba zanemariti čak i kada nema izraženih tegoba. Dugotrajno oštećenje želučane sluznice povezano je sa određenim promjenama na želucu, zbog čega se osobama sa potvrđenom dijagnozom preporučuju redovne kontrole.

Učestalost gastroskopskih pregleda ne određuje se isto za svakoga, već zavisi od nalaza i procjene ljekara. Zbog toga je važno da osobe kojima je dijagnostikovan autoimuni gastritis imaju plan praćenja koji je prilagođen njihovom stanju.

Vitamin B12 je važan dio liječenja

Sam autoimuni proces ne može se jednostavno ukloniti terapijom, ali posljedice bolesti mogu da se drže pod kontrolom. Posebno je važna nadoknada vitamina B12 kada postoji njegov nedostatak.

Način nadoknade zavisi od uzroka i stepena manjka, a ljekar može preporučiti odgovarajući oblik terapije. Kod perniciozne anemije, koja može biti posljedica problema sa apsorpcijom B12, mogu se koristiti injekcije ovog vitamina.

Ishrana takođe može biti dio brige o zdravlju želuca. Preporučuje se raznovrsna, pretežno mediteranska ishrana, uz ograničavanje alkohola, cigareta, gaziranih pića, veoma začinjene i ultraprerađene hrane. Ipak, važno je znati da promjena ishrane sama po sebi ne može da izliječi autoimuni gastritis niti da zamijeni terapiju kada postoji nedostatak vitamina B12.

Autoimuni gastritis zato može biti tih i dugo neprimijećen, dok se prvi ozbiljniji trag pojavi kroz anemiju ili manjak vitamina B12. Ako se uz laboratorijski potvrđen nedostatak ovog vitamina javljaju dugotrajan umor, peckanje jezika, trnjenje ili slabost ekstremiteta, važno je sa ljekarom potražiti uzrok, a ne samo uzeti suplement na svoju ruku.