Ah taj pubertet! Evo kako da razgovarate sa tinejdžerom, a da ne postanete negativci
03.10.2025. | 16:08Pubertet – riječ koja kod roditelja često izaziva uzdah i blagi strah.
To je period kada djeca prestaju da budu mali anđeli koji traže savjet za svaku sitnicu, i pretvaraju se u tinejdžere koji kolutaju očima na svaku vašu rečenicu.
Umjesto da vas slušaju bez pogovora, počinju da preispituju, da traže granice, da žele slobodu – i sve to dok se i sami bore sa hormonskim promjenama, nesigurnostima i pitanjem “ko sam ja”.
U takvom odnosu roditelji se često osjećaju kao “negativci” – oni koji stalno brane, kritikuju i opominju.
Ali postoji način da se most povjerenja održi, i da roditelj ne bude samo “kontrolor”, već saveznik.
Slušajte više nego što pričate
Tinejdžerima je potrebno da se osjećaju shvaćeno. Ako na svaku njihovu rečenicu reagujete savjetom, moralom ili kritikovanjem, brzo će zatvoriti vrata komunikacije.
Pokušajte da ih saslušate bez prekidanja – čak i kada mislite da su u krivu.
Na primjer: umjesto “Nema šanse da ideš na tu žurku, znaš li ti kakvi su tamo ljudi?”, pokušajte sa: “Razumijem da želiš da ideš, hajde da razgovaramo o tome šta ti je tamo važno i kako da budeš bezbjedan.”
Budite dosljedni, ali ne rigidni
Granice su važne, jer daju osjećaj sigurnosti. Ali ako su postavljene bez objašnjenja ili previše kruto, djeca ih doživljavaju kao nepravdu.
Umjesto da kažete: “Ne može i tačka”, objasnite razloge.
Na primjer: “Znam da želiš da ostaneš do ponoći, ali školski dan je sutra i želim da budeš odmoran. Hajde da se dogovorimo da te ovaj put pokupim u 22 časa, a sljedeći vikend možemo produžiti.”
Ne pretvarajte se da znate sve
Tinejdžeri cijene iskrenost više nego savršenstvo. Ako ne znate odgovor na neko njihovo pitanje – recite to.
Zajedno istražite, pronađite rješenja. To im pokazuje da ste ravnopravan partner, a ne autoritet koji sve zna.
Male stvari prave razliku
Kratke poruke podrške, zajednički obrok bez telefona, vožnja autom dok usput razgovarate – sve to otvara prostor da se djeca otvore.
Najčešće neće doći do vas sa ozbiljnim razgovorom “sada želim da pričamo”, ali će usput, u običnim momentima, reći ono što im je važno.
Kritika ili pohvala?
Umjesto da stalno uočavate greške, probajte da pohvalite trud. Ako je soba polupospremna, recite: “Vidim da si složio/la stvari na sto, super! Hajde da zajedno završimo ostatak.”
Tako dijete ne osjeća da nikada nije dovoljno dobro, već da se njegov trud vidi.
Na kraju – budite strpljivi
Pubertet je prolazna faza. Tinejdžeri su poput gusjenica u čauri – nekad nervozni, zatvoreni, buntovni – ali iz njih raste mlada osoba koja traži svoje mjesto u svijetu.
Ako im pružite podršku i povjerenje, bićete njihov oslonac, a ne “negativac”, prenose “Vijesti”.
